Vrsta koju bije loš glas: Krtica ipak nije štetočina?

U vjerovanjima poljoprivrednika krtica (Alpa eurpaea) odavno nije na dobrom glasu. Pripisuje joj se da predskazuje zlo za kuću i imanje, a njen krtičnjak, koji preko noći iznikne u bašti, doslovno predstavlja novi grob. Ipak je u pitanju tajanstveno biće koje živi pod zemljom, krećući se negdje duboko, skriveno od bilo čijeg pogleda, kroz mračne hodnike.

"O zemljo, čija li si?"

Vuk Karadžić bilježi priču iz svog rodnog kraja, Tršića, u kojoj imućni čovjek hoće da prigrabi seosku zemlju. Da bi to postigao, noću zakopava rođeno dijete u zemlji, a po danu, kad se seljani okupe, dramatično pita "O zemljo, zemljo, čija si?", "Tvoja sam, tvoja sam", odgovara, izmijenjenim glasom, dijete. Ljudi se, razumljivo, uplaše i raziđu, a bogataš, zadovoljan, dolazi opet noću da otkopa sina. Međutim, dijete bježi od njega, sve dublje u zemlju, otac kopa za njim, dok nisu otišli daleko i pretvorili se u krtice.

Poljoprivrednici, zabrinuti zbog štete koju bi krtica mogla da nanese korijenju biljaka, nisu birali sredstva da je otjeraju, koristeći još u davna vremena vrelu vodu ili rastopljeno olovo koje bi sipali u krtičnjak. Teško bi na ovaj način otjerali krticu, jer ona ima mnogo hodnika u koje može da se skloni. Koliko god da je poljoprivrednici ne vole, ipak vjeruju da njeno prisustvo ispod štale ili tora povoljno djeluje na gojenje stoke. Žene koje gaje saksijsko cvijeće traže krtičnjak, uzimaju zemlju sa tog mjesta i dodaju je u saksiju pomiješanu sa drugim sastojcima kako bi omiljene biljke rasle brzo i izgledale atraktivno. 

44 oštra zuba i snažne kandže

Krtica je mali sisar, rasprostranjen u svim krajevima evroazijskog kontinenta. Suprotno uvriježenom mišljenju da ne vidi, čak i da nema oči, ima ih, samo se u svom tamnom svijetu ne oslanja na vid, nego na njuh, sluh i dodir. Ni ušne školjke joj se ne vide, što je nesumnjivo zbunjivalo ljude. Cijelo tijelo krtice odlično je prilagođeno kopanju, a neke od ukupno 35 poznatih vrsta umiju sasvim solidno i da plivaju. U vilicama ima 44 oštra zuba, a na šapama snažne kandže kojima odbacuje zemlju i kopa hodnike.

Ko to tamo kopa: krtica, rovka ili voluharica?

Oglašava se pištanjem i zvukom koji liči na cvrkut, a kad je u nevolji, može sasvim ozbiljno i glasno da zavrišti. Nije štetočina kao što mnogi poljoprivrednici, posebno povrtlari, smatraju. Hrani se glistama, insektima, malim beskičmenjacima, raznim nametnicima, sitni zemlju tako da ona postaje plodnija. Ako se baš i posluži plodovima njive ili bašte, pa koliko može da pojede životinja veličine zimske rukavice i teška 170 grama?

Mora stalno da jede 

Zbog karakterističnog metabolizma, krtica mora skoro stalno da jede, za šest sati bez obroka može da ugine. U mnogim zemljama, spada u zaštićene vrste. Krzno joj je crno, prema izjavama poznavalaca veoma meko.

Provjerena dva načina koja će otjerati krtice, voluharice i miševe

Seljaci su ozbiljno vjerovali da čovjek koji nekim čudom nabavi krzno krtice i nosi ga na okovratniku - dobija dar da vidi u mrklom mraku. Iako je krtica mala, ljudi iz raznih naroda sasvim sačuvali su legende da pod zemljom riju ogromna stvorenja, zemljojedi, grdnih kandži i strašnih zuba, koja mogu da pojedu goveče kad se neoprezno približi krtičnjaku.

Razlog za ovo vjerovanje istraživao je Siniša Jakonić, pravnik, novinar i književnik iz Kikinde, objašnjavajući da su ti ljudi vjerovatno izorali iz svojih njiva velike kosti mamuta i drugih prahistorijskih životinja, pa su tako pomislili da su našli kosti drevnih krtica i još niko nije postigao da ih razuvjeri.

Krtica je čest motiv u umjetnosti, naročito u dječjoj književnosti, gdje se pojavljuje u stihovima i na ilustracijama. Starije generacije sjećaju se serijala slikovnica za djecu o doživljajima vrijednog krtića Radiše i gospodina Krtice iz bajke o Palčici.