Suncokret: Cvijet koji treba da unese novu snagu u domaćinstvo i rastjera tugu

Suncokret, latinski Helianthus annuus, spada u biljke koje su značajno izmijenile ratarstvo. Jednogodišnja je zeljasta biljka, najveća u porodica glavočika. Ime Helianthus potiče od grčkih riječi helios - sunce i anthos - cvijet.

Korijen, čupav i vlaknast, prodire do tri metra u zemlju. Zbog ovakvog korijenskog sistema i sposobnosti da upija vodu i štetne materije, ova biljka se često koristi za isušivanje močvare i čišćenje zagađenog zemljišta od otpadnih voda, olova pa čak i radioaktivnih materija. Stabljika je šuplja, visoka od 50 do 250 centimetara, a najviši suncokret imao je stabljiku visoku deset metara i odgajio ga je Aleks Babič iz mjesta Fort Vejn u SAD, 2025. godine.

Višestruko koristan

Listovi su krupni, obično pokriveni dlakama, a cvijet je svojevrsna specifičnost. Osnova glavice se sastoji od više malih cvjetova, a žute latice, koje oduševljavaju slikare, zapravo su listovi koji štite te male cvjetove. Suncokret se koristi prvenstveno za proizvodnju jestivog ulja, koje služi za kuhanje, pečenje i prženje, izradu margarina i vještačkog sala ili za konzerviranje ribe, voća i povrća. Sjemenke se isprže pa ih ljudi jedu kao "grickalicu" ili dodatak zdravoj ishrani, jer su izuzetno bogate hranljivim materijama.

Iste sjemenke, samo bez soli, služe za prihranu ptica stanarica preko zime. Suncokret je stigao u Evropu iz Amerike u XVI vijeku da bi već u XVII postao ratarska kultura. Starosjedioci sjeverne Amerike, Meksika i Perua gajili su ovu biljku još prije 3.000 godina i koristili je isto kao što je velik dio čovječanstva koristi i danas.

Najpoznatije vjerovanje o suncokretu, rašireno svuda gdje se ova biljka gaji, jeste ono da se cvijet okreće za suncem. O ovome je pisao još hortikulturista Džon Džerard 1597. godine, gajeći suncokret u svom čuvenom vrtu. Džerard je ustanovio da se cvijet okreće prema istoku, ali, svejedno, vjerovanje da "prati sunce" je opstalo do danas i iz njega nastaju sva ostala vjerovanja o ovoj biljci.

Zaštita za novorođenče i cijelu kuću

Sjevernoamerički starosjedioci smatrali su suncokret simbolom žetve, plodnosti i izobilja, vjerujući da ogrlice od nanizanog sjemena ove biljke štite od velikih boginja. Kod Asteka i Maja simbolizuje svjetlost i plodnost pa su sveštenice boga sunca nosile krune od suncokreta dok su njegove latice služile za pripremu čaja.

Suncokret: Zlatni cvijet poljoprivrede

U kineskoj tradiciji, simbolizuje mudrost, sreću i snagu, a u evropskim zemljama - nepokolebljivu odanost bračnom drugu ili ljubavnom partner, prijateljima i porodici. U regionu, on predstavlja vjernost, donosi radost, a njegova žuta boja unosi novu snagu u domaćinstvo i rastjeruje tugu. Djevojke bacaju tri sjemenke suncokreta unazad preko ramena, da bi sanjale "suđenika", što znači budućeg muža.

Glavica suncokreta probodena vretenom - novim, na koje se još nije namotavala pređa, to je veoma važno - služila je nekadašnjim poljoprivrednicima kao zaštita za novorođenče i cijelu kuću.

O omiljenosti ove biljke svjedoče i njena narodna imena, suncogled, sunčogled, podunac, đirasol, tornizol. Dva posljednja naziva preuzeta su iz romanskih jezika, đirasol iz italijanskog, tornizol iz francuskog, a oba znače isto: ići za suncem.

Zbog ljepote suncokret je postao inspiracija mnogim slikarima, slikali su ga Vinsent van Gog, Pol Gogen, Klod Mone i drugi, bio je tema pjesnicima, naročito kao slika čežnje za svjetlošću i slobodom, ime za muzičke grupe i dječje vrtiće u gradovima i selima.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor