Štetočina prvog reda - a ima i svoj praznik?

Miš (lat. Mus) spada u rod malih glodara koji se zovu Muridae. Postoji 38 vrsta miševa, od kojih je najpoznatiji kućni miš (Mus musculus) rasprostranjen u svim državama svijeta i na svakom kontinentu osim Antraktika. Noćne su životinje, tijelo im je dugačko od 4 do 12 centimetara, rep iste dužine koliko i tijelo, a teški su do 12 grama.

Da li je moguće da tako neznatna i sitna životinja spada u bilo kakvo vjerovanje ili običaj? Da, moguće je.

Kada pada Mištrovdan?

Miševima je kod nekadašnjeg seoskog stanovništva bio posvećen čitav ciklus običaja, bilježi Veselin Čajkanović, etnolog i akademik. Navodi nevjerovatan podatak da je seljaštvo u njegovo doba (znači, do 1946. godine) praznovalo - to jest, slavilo, mišji praznik. Taj praznik, koga nema ni u jednom crkvenom niti državnom kalendaru, "padao" je poslije Mitrovdana, 8. novembra i zvao se Mištrovdan.

Kako kontrolirati miševe u bašti? Smetaju im intenzivni mirisi

Iako za njega ne znaju ni pravoslavlje ni katoličanstvo, praznovao se sa velikom strogošću: na taj dan žene "ni za živu glavu" ne pretresaju kućne stvari, ormare i sanduke sa odjećom, a muškarci ne prilaze koševima, ambarima sa žitom i sličnim mjestima gdje se miševi obično nalaze, uz objašnjenje "da miševi ne bi izgrizli darove", to jest da ne bi oštetili hranu i odjeću. U Homolju, bilježe stručnjaci, ova zabrana uznemiravanja miševa trajala je nekada pet ili sedam dana. Kad ovaj rok istekne, uzme starija žena iz domaćinstva zapaljeno trnje i prijeti miševima, da odu, jer je njihov praznik prošao.

Hranu će upropastiti, a odjeću izgristi

Prema poznatom vjerovanju, ko trudnici ne da ono što bi željela da jede, miševi će ga kazniti, tako što će mu svu hranu upropastiti, a odjeću izgristi. Ovako ozbiljan odnos prema miševima ukazuje da je ova životinja u prehrišćanskoj starini bila visoko cijenjena i izazivala maltene strah za sve koji ne bi izvršili običaj kako se očekuje. Miš je, prema Čajkanoviću, sjenovit - što znači da se duše predaka pojavljuju kao miševi, a jesen je njihovo doba.

Šta su, uostalom, u mašti nekadašnjih poljoprivrednika bili ti čopori gladnih miševa koji iz polja stižu u ljudske stanove, nego duše umrlih, koje dolaze po hranu, i kojima su ljudi dužni da tu hranu i obezbijede kako bi izbjegli još veću štetu. 

Sveta životinja?

Zabrane i običaji posvećeni mišu nisu neka specijalnost ovdašnjeg seljaštva, nego ih poznaju svi slovenski, u stvari svi evropski narodi. Kod antičkih Grka miš je posvećen Apolonu, bogu svjetlosti. U Trojanskom ratu, gdje je Apolon stao na stranu Trojanaca, miševi su Grcima izgrizli tetive na lukovima, tako da su izgubili važnu bitku. Antički Rimljani također su znali za Feriae Murinae, doslovno: mišji praznik. Kod Kartaginjana, miš je sveta životinja boginje Tanit, kod Egipćana - Horusa, boga svitanja, kod Kelta je posvećen strijelcu Nodensu.

Glodari haraju njivama, u suzbijanju pomaže dubinska obrada zemljišta

Analizom običaja, pjesama i poslovica utvrđeno je da su davni slovenski narodi zamišljali ljudsku dušu - i živog i umrlog čovjeka - u obliku miša. Ovaj mali sisar je moćan zaštitnik. Pomaže "svojim" ljudima u ratu, tako što neprijateljskoj vojsci pokvari oružje i zagadi hranu. Proriče sudbinu. Izvršava osvetu, kao u poznatoj bajci u kojoj je zli vlastelin zatvorio u kulu siromahe koji nisu imali da plate porez, a kulu zapalio. Kad je prišao da vidi šta je ostalo u ruševinama, navalili su na njega bezbrojni miševi i rastrgli ga, a narod je vjerovao da su to duše onih nesretnika koji su izgorjeli. I tako dalje.     

Današnji poljoprivrednici imaju daleko praktičniji odnos prema malom glodaru. Čim se pojavi, angažuju mačku, raspoređuju mišolovke i upotrebljavaju otrov, a ne da mišu organizuju praznik sa posebnim pogodnostima. Vjerovanja i običaji posvećeni ovoj životinji ostali su tamo gdje treba da budu, u prošlosti koju proučavaju etnolozi.