Šta znači biti domaćin?

Poznajem jednog sad odraslog muškarca, kojeg je kad je bio mali učiteljica pitala šta želi da bude kad poraste, odgovorio je - domaćin. Tada su mu se svi u školi smijali, ali nisu shvatali težinu i veličinu zvanja koje želi da ima.

Domaćin zna da ugosti i počasti, onaj je ko zna da sačuva i umnoži, neko ko trpi danas zarad boljeg sutra.

S ponosom njeguje svoju zemlju i voli onoj kojoj pripada. Poštuje pretke, tradiciju, praznike i crkvene dužnosti. Zna kad treba da spusti glavu i zašuti, ali se i ponosno bori za pravdu, ne samo svojih ukućana nego i mještana. Nepotkupljiv i nepokolebljiv. Nepoljuljane reputacije i neokaljanog obraza.

Ne prepoznaje se po odijelu, veličini kuće i "bijesnim" autom - poznaje se po stavu.

To je neko ko dočeka na kapiji i dugo ispraća. Kakav je to čovjek, osjeti se u njegovoj rakiji, mekoći hljeba i toplini ručka. Na čelu je porodice, onaj koji štiti i podnosi sav teret, neko ko je za primjer i ponos i neko ko će se povući da bi njegov porod nastavio dalje. Zato, kakav je domaćin vidi se najbolje na njegovoj djeci, njihovom vaspitanju, manirima, ponašanju prema slabijima, ali i jačima. Od kuće prave dom.

Domaćin se odlikuje poštenjem, hrabrošću i izdržljivošću, ne pred mitskim ili naoružanim neprijateljima, već pred izazovima života, vremenskim prilikama, državnim odlukama.

Ako nema iskustvo - ima volju i bistrinu, ako nema godine - ima snagu, ako nema imetka - njegova vrlina je marljivost. Iza sebe ostavlja više nego što je naslijedio.

Kažu, domaćin je onaj koji je uspješan i koji uspješno vodi svoje gazdinstvo, domaćinstvo, porodicu. U stvari, on je taj koji pravilno ekonomiše, ko prepoznaje trenutak i prioritete, usađuje prave vrijednosti u svoju djecu i svoj životni put. Zna kada da uštedi i pošteno se razbaškari. Održava mir i podstiče na šalu. Nikad previše strog, nikad previše popustljiv.

Njega vodi samo jedna ideologija, a to je ideologija poštenog i posvećenog rada.

Ono što je naročito važno - o svojoj stoci, voćkama i komadu zemlje vodi računa jednako brižno kao i za članove svoje porodice. Sluga i gospodar istima. I seljak i aristokrata.

Možda sve gore navdeno zvuči kao ideal koji postoji još samo u epskim pjesmama, ali ne - domaćin se rađa i što je najvažnije - postaje.

Domaćin je on, ali i ona.