Šišmiš ne simbolira samo stravu i užas - nosi i jedan dobar predznak

Šišmiš, slijepi miš ili netopir (naučno ime Chiroptera) pripada redu sisara koji od pojave ljudske vrste stvaraju obilje nedoumica. U pitanju su jedini sisari koji mogu da lete na duge staze i za tu svrhu su opremljeni solidnim parom krila koja se sastoje od dva sloja kože. Žive svuda po svijetu, osim na južnom i sjevernom polu i ostrvima koja su daleko od kontinenata. Na Novom Zelandu bili su prvi i jedini sisari prije pojave ljudi.

Niti je miš, niti je slijep

Naučno ime ovih životinja izvedeno je iz grčkog jezika i znači "krilate ruke". U velikoj porodici Chiroptera ima preko 1.100 vrsta, od kojih najmanji, svinjoliki šišmiš, teži dva grama i dugačak je tri centimetra, dok najveći, kalong, može dostići raspon krila od 1,7 metara i težinu od oko kilogram i po. Uobičajeni izraz "slijepi miš" nije najsretnije izabran, jer ova životinja niti je miš, niti je slijepa: odlično vidi, još bolje čuje, ima vrhunski njuh, a za snalaženje u mraku, lov ili bježanje koristi još i ultrazvuk. Obično živi u velikim kolonijama od po nekoliko hiljada jedinki, ali, postoje i vrste koje žive samotnjački.

Šišmiš spava naglavačke, držeći se kandžicama za podlogu - s koje ne pada dok spava, čak ni kad ugine. Krzno većine vrsta je sivo do smeđe, iako postoje i varijante sa bijelom ili šarenom dlakom. Ženka rađa jedno mladunče, što, uporedo sa krčenjem šuma, doprinosi ugroženosti šišmiša. Ove životinje su neočekivano dugovječne: neki primjerci poživjeli su više od dvadeset godina. U hladnijim područjima spavaju zimski san ili se sele u toplije krajeve, a u hibernaciji umiju da uspore metabolizam više nego druge životinje.

Ishrana šišmiša je različita, u zavisnosti od vrste. Evropski šišmiši uglavnom jedu insekte i za samo sat vremena mogu da pojedu po 600 komaraca. Druge vrste hrane se cvijećem, voćem, cvijetnim nektarom, malim životinjama, čak i ribom, a samo tri vrste (Desmodontinae) hrane se krvlju sisara pa se uvjerenje da šišmiši piju krv proširilo na sve vrste.

Magična krila za zaljubljivanje

Poljoprivrednici su od davnih vremena potpuno vjerovali u ovu opasnost. Zato je jedna u osnovi za čovjeka bezopasna životinja postala pravi simbol mračnog straha, nezaobilazan dio svih priča strave i užasa kakve su se pričale oko vatre kao što se danas gledaju u filmovima: samo treba pustiti šišmiše i njihovo karakteristično pištanje pa da se i najhrabriji ljudi bar malo trgnu. U nekim kulturama ovo stvorenje je sretan simbol, ali ne i u ovdašnjim selima i gradovima, gdje je šišmiš, ni kriv ni dužan, povezan sa zlim silama, vješticama i vampirima.

Tradicionalno, postojali su običaji koji nikako nisu išli na ruku šišmišima. Dakle, njihova "krila" smatrana su kao moćan simbol u ljubavnoj magiji. Trebalo je samo dodirnuti djevojku (ili momka) krilcem slijepog miša pa će žrtva da se "slijepo" zaljubi, prihvati prosidbu ili nepristojnu ponudu. Ista krilca, osušena i smrvljena u prah, korištena su od antičkih vremena za ovu svrhu i nalazila su se u asortimanu nekadašnjih ljekara, apotekara i ostalih iscjelitelja.

Slijepi miševi čuvaju vinograde od grožđanog moljca

Po narodnom vjerovanju, ako šišmiš uleti u kuću, pa sam izleti, to je sretan predznak, ali, ako se zapetlja i ne umije da iziđe, donosi svađu i sukobe među ukućanima. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine vjeruje se da osušeni dijelovi šišmiša (naravno, postavljeni tako da se ne vide odmah) donose prosperitet ugostiteljskim objektima. Grof Drakula u rumunskom folkloru (ustvari, bio je knez) kad se nađe u problemu, samo se pretvori u šišmiša i odleti.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor