Sir s Blidinja ne treba reklamu: Kupci sami dolaze po njega

Dolazak sradnika iz projekta Native Breeds Project (AID 13094) u BiH, uvijek nas obraduje, tako je bilo i ovaj put, kada je uz Filippa i Natašu u posjeti našoj zemlji boravio i dr Antonio Trani ekspert sa Univerziteta u Bariju. Uz posjetu laboratoriji Federalnog agromediteranskog zavoda, boravili su i na imanju proizvođača autohtonih proizvoda, kako bi vidjeli cjelokupan tehnološki ciklus.

Kupci sami dolaze po sir

Prvo odlazimo na Bunu gdje naši gosti dobivaju sve potrebne informacije od Dražane Palinić i ostalih kolega o opsegu poslova i ovlaštenjima laboratorija, fokus je stavljen na kontrolu poljoprivredno prehrambenih proizvoda. Potom ih vodimo prema Blidinju kod Dragana Ivankovića i njegove porodice koji drže ovce i krave te prave fantastične sireve i održavaju planinu živom.

Kako rade, gosti su imali priliku da se i sami uvjere. Dočekani toplo i domaćinski na stolu sirevi, uštipci i domaće vino.

"Ovdje smo 35 godina i najstariji smo planinari. Šta ste se zakočili", čudi se domaćin Ivanković, te poziva posjetioce da jedu, ali i pitaju sve što ih zanima.

Putnik namjernik postavlja pitanja vezana za tehnologiju sira i način prodaje, a na upit gdje ga plasira i kojim restoranima, naš domaćin lakonski odgovara: "Nigdje! Kupci sami dolaze, ne možemo ga napraviti koliko ga možemo prodati".

"Vrhunski sir", referira ekspert, a to nije mala stvar kad ocijeni čovjek iz zemlje gdje prave prava remek djela od hrane.

Na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije: Koza šumu čuva, a Strmica krasi!

Zalijevamo sve domaćim bijelim vinom koje, višestruko plaća pažnju koju joj čovjek ukazuje. I to brzo i moćno, tako da uskoro ne primjećuješ ništa drugo ni u sebi ni oko sebe do njene zlatne, zelene vidike, sa slutnjom plavog i velikog južnog neba u daljini i povorku obećanja od kojih se blažen osmjeh javlja na licu.

Ostali bismo ovdje još, međutim, imaju gosti još dosta toga da vide, a i domaćin da uradi. Na povratku srećemo Draganovo stado, čuva ga pastir iz Zenice, mlad momak, bistra pogleda i čvrsta stiska ruke, asistiraju mu hrvatski ovčari. Upijaju naši gosti sve ljepote ovoga kraja, Blidinjsko jezero između Vrana i Čvrsnice, vozimo dalje duž Dugog polja prema ski stazi.

Prekrasna zemlja

Dan je prekrasan, kako prilazimo restoranu vidim kako gori podno Risovca i Malog Vilinca, osjećam se nekako bespomoćno, nedavno sam sa svoja dva sina hodio podno ovoga vrha. U jednom trenutku se pojavljuju vatrogasci, pretpostavljamo da su dali koordinate za letjelice jer je teren prilično težak i nepristupačan. Odjednom kao grom iz vedra neba pojavljuju se dva kanadera, sretan sam kao dijete i srce mi puno. To nisu piloti to su sokolovi, kruže i "kao iz ruke" ispuštaju svoj spasonosni teret. Pomoć iz Hrvatske "troši" se na najbolji mogući način, pomislih. Ovako to rade profesionalci, milina ih je vidjeti! Svjedočiti kako se čini dobro i pomaže drugoga ispunjava čovjeka. Vatra se smanjuje ali čini mi se da nije do kraja ugašena.

Pozdravljamo se sa Filipom i Natašom koji odlaze put Sarajeva, Antonio ide sa nama za Mostar, vratit ću ga preko Bara kroz Karamanove klance, putem koji su nekada išla stada iz Hercegovine na planinu, mnogi su tu ostavili i svoje živote. Želim mu pokazati i dočarati bremenitost života kojim su ljudi nekada ovdje živjeli a neki žive i sada. Na putu prema klancima srećemo krave i pokoji terenac. Antonio gleda kroz prozor i ne govori, šutimo svi u autu. Ispod nas kanjon Drežanjke, penjemo se uz Vrda neka naš gost vidi kako Neretva vijuga put plavoga mora.

Pred hotelom Bristol gdje smo ga doveli, zahvaljuje se od srca, na onomu što je imao priliku da vidi i doživi. Nadam se da će mu ova prekrasna zemlja ostati u najljepšem sjećanju.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor