Rakija kao brend Potkozarja

U mojoj kući, ali i selu, kao i u većini domaćinstava širom Potkozarja, ponuđena rakija znak je najtoplije dobrodošlice. Ponuđenom čašom ovog tradicionalnog pića, domaćin kao da gostu kaže: "dobro došao, drago mi je što te vidim". Ona služi kao čast, pije se kao aperitiv i od kada je svijeta i vijeka ovdašnji narod uz nju nazdravlja, oplakuje, slavi i tuguje. Takođe se često i zapjeva. Glasno. Ponekad i nepravilno, ali koga briga, ako je radost okupila najbliže.

 Kažu da je u Dalmaciji običaj da na stolu, umjesto vode, stoji bokal vina. Ne znam da li je to tako, ali ono što provjereno znam je da je u Potkozarju rakija na stolu, važnija od stolnjaka. Tu su i neizbježne staklene rakijske čašice. Ovo ne znači da je na ovom području najvažnije "orakijati se" već je važno shvatiti da su šljivovica, viljamovka, jabukovača, dunjevača ili lozovača, više od pića. One su stvarno ovdašnji brend. Nedovoljno iskorišćen, ako mene pitate.

Rakija - cijenjeni narodni lijek

 Često, prema tradiciji i predanjima naših starih, rakija služi i kao vrlo cijenjeni, narodni lijek. Sjećam se da je moja baka, uvijek imala jednu flašu ovog pića za obloge. Ako zaboli grlo, lanenu krpu nakvašenu šljivovicom, jabukovačom ili nekom drugom vrstom, omota oko vrata. Ako zaboli glava, obloga na čelu je riješenje. Ako poraste tjelesna temperatura, rakijom se skida. Ako bole kosti, izmučene reumom, tu je masaža i već je lakše. Barem su tako pričali. A da smo provjeravali, jesmo. Istina je.

I danas se, u porodicama, čuvaju narodni recepti. Baš prije neki dan, ujna mi je poklonila obloge za bolnu kičmu. U teglu lozovače, stavi se ljekovita trava gavez i nakon što odstoji desetak dana, ovom smjesom maže se bolno mjesto na kičmi. I djeluje.

I tako se mi, koji se pod Kozarom ne opiremo tradicionalnom, stalno mažemo rakijom, stavljamo razne obloge i pravimo tinkture od ovog pića. Iza nas često, ostaje trag njenog mirisa, ali nije ni bitno ako pomaže. Dobro, predlažem konzumacije za uveče.

A u ove dane haranja korona virusa i sličnih opasnosti, česta je i dezinfekcija iznutra. Kod nas se kaže: Komovica spolja, lozovača iznutra. Još ako se dodaju med i bijeli luk, mi to zovemo kvalitetnom preventivom.

Unikat ovih prostora - smrekovača

Rakije travarice, u ovim krajevima, zauzimaju posebno mjesto, jer se, takođe tretiraju i kao lijek. Sjećam se da je moja baka u kući uvijek imala barem jednu flašu rakije s biljem. U litru bilo koje rakije, doda nekoliko grančica ruzmarina ili pelina i ostavi da odstoji nekoliko dana. I onda se ta rakija pije po jedna čašica ujutro. Kada sam je pitala - za šta je korisna, odgovorila je da je za sve. I ja sam joj vjerovala. Umrla je s nepunih devedeset godina, potpuno zdrave pameti. Ne kažem da je zbog rakije, ali ja negdje vjerujem da je bilo i do toga. U njenoj kući, nije bilo lijekova iz apoteke.

A bez smrekovače, ništa. Ona je jedna od najposebnijih rakija na ovim prostorima. Prema priči naših starih, iglice ove četinarke bogate su vitaminom C, a samim tim i njene bobice, odnosno plodovi.

Recept za rakiju vrlo je jednostavan. Uzme se litar šljivovice, jabukovače, lozovače ili neke druge rakije i u nju se doda tridesetak, četrdesetak bobica smreke. To odstoji desetak dana, nakon kojih piće počne mijenjati boju i dobije posebno prijatan miris. To je jedna od najspecifičnijih domaćih rakija.

Prema predanjima, smrekovača pomaže kod urinarnih i respiratornih tegoba, ali i pozitivno utiče na imunitet. Vjeruje se da čisti krv, ali i jetru, a šume smreke djeluju i kao inhalatori. Kod nas je smrekovača sastavni dio borbe protiv brojnih virusa. Nazdravite i vi! Uzdravlje!