Poljoprivrednici bez odmora u septembru: Pripreme za sljedeći ciklus

"Narodni učitelj", poznata knjiga Vase Pelagića, veliku pažnju poklanja pravovremenom obavljanju svih radova u poljoprivrednom domaćinstvu. U septembru, poljoprivrednici i njihove porodice prevrću žito, uz istovremenu trijažu i selekciju materijala za sjeme. Prerađuju lan i konoplju, nekad izuzetno važne za izradu odjeće, na trlici (starinskom alatu).

Suše voće i šljive, nižu i suše listove duhana i grade trapove za zimsku ostavu (u to doba, što znači u devetnaestom vijeku, nije bilo frižidera niti zamrzivača). Ostavljaju voće i jaja za zimu i prave detaljan plan sjetve ozimih žita, obezbjedivši potrebne količine sortnog sjemena.

Četvrto kopanje u vinogradu

Odgajivači vina pregledaju, razmještaju i po potrebi opravljaju sve sudove koji će im trebati u poslu. Svakodnevno paze na previranje kljuka. Paze također da bačve i burad, zbog nagomilavanja ugljene kiseline, ne popucaju. Pošto prođe prvo burno previranje, dopunjavaju burad. U vinogradu je vrijeme za četvrto kopanje, naročito ako je zemlja suviše spečena tokom ljeta. Krajem mjeseca počinje berba grožđa. 

Na njivi seljake čeka berba kukuruza (težak posao, naročito u doba kad se obavljao bez mašina i kad su svi učesnici bivali u posjekotinama od oštrog suhog lišća kukuruzne stabljike) i zaoravanje strnjike. U nekim krajevima već mogu da se siju ozimi usjevi. Slijedi posljednji otkos djeteline, sjetva trava pri podizanju vještačkih livada i pašnjaka, obavezno uz đubrenje, a poslije sjetve pokrivanje sjemena i valjanje. Na livadama se završava kosidba otave. 

Stočarstvo na bačije

U septembru se obavlja i žetva suncokreta, ručno ili mašinama, a u Pelagićevo doba vjerovatno je češća bila ručna žetva, bilo odsjecanjem stabla zajedno sa glavicom ili sječenjem samo glavica. Početkom mjeseca sijala se i ozima kupusna uljana repica, za sjeme ili za zelenu stočnu hranu. U ovom drugom slučaju, Pelagić preporučuje da se repica sije gusto, na rastojanju 12-15 centimetara između redova. 

Po svom običaju, Pelagić savjetuje da se stoka dobro hrani i zobi, da bi izdržala teške poslove. Također se pušta na livade da bi popasla pokošenu otavu. Stočarstvo na bačijama (katunima) bliži se kraju, a, prema običaju, domaćini u septembru odlučuju koju stoku će prodavati. 

U gradini (bašti) dovršavaju se svi poslovi berbe i sabiranja sjemena. Slijedi drugo sijanje peršuna, zimske salate i špinata. Sadi se bijeli i crni luk. U septembru se podižu nove tople leje ili pregledaju i popravljaju stare. Oko cvijeća radi se isto što i u avgustu, osim što su kod nekih vrsta poslovi pri kraju.

Uzimljavanje pčela

U voćnjacima traju i postepeno se završavaju poslovi oko berbe različitih vrsta voća. Najljepše voće bere se odvojeno od ostalog i nenagnječeno ostavlja za zimu. Sa stabala voćaka, poslije berbe, treba ostrugati mahovinu i lišaje. Za proljetno presađivanje voća treba iskopati rupe, za jesenje je već posljednji čas. 

U pčelinjaku treba čuvati pčele od neprijatelja, naročito od osa. Pčelari vade med iz košnica i spajaju slaba društva u jača. U toku priprema za uzimljavanje, polovinom septembra treba detaljno pregledati svaku košnicu i utvrditi stanje pčela, legla i hrane. U drugoj polovini mjeseca pčelari prihranjuju pčele šećernim sirupom. 

Radovi u pčelinjaku u mjesecu septembru

Na planinskim terenima produžava se sađenje smrče. Zemlja za proljetno zasađivanje u šumi prekopava se i priprema. U rasadniku je na redu plijevljenje i otkidanje sjemenih stabljika od trave. U žiropađima (krajevima gdje ima hrasta, dakle gdje pada žir) puštaju se svinje da se hrane.

Kad sve ovo završe, poljoprivrednike čeka sljedeći ciklus poslova. 

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor