Poklapanje praznika: Pokloniti najšarenije jaje i ukrasiti se cvijećem

Danas se "poklapaju" dva velika praznika: pravoslavci slave Cvijeti, a katolici, protestanti, reformati i pripadnici ostalih hrišćanskih provenijencija - Uskrs. Oba praznika su "pokretna" i padaju uvijek i samo u nedjelju. U mnogim selima Vojvodine pripadnici raznih vjerskih zajednica čestitat će jedni drugima, odlaziti kod komšija i rodbine na ručak ili upriličiti manifestacije u kojima učestvuje cijelo mjesto, a svi obučeni u najbolju odjeću, često i u narodne nošnje.

Uskršnja trpeza i običaji

Uskrs se proslavlja poslije dugog posta i velikih priprema, a jaja se šaraju i farbaju različitim tehnikama, od kojih su mnoge sačuvane još samo u etnografskim spisima i poljoprivrednim domaćinstvima. Sobe i stolovi ukrašavaju se aranžmanima sa bijelim zečevima, kokama i pilićima, pravom ili papirnom zelenom travom i ostalim proljetnim šarenilom. Priprema se bogat cjelodnevni jelovnik u kome mora biti zastupljena sva hrana ograničena tokom posta: mliječni proizvodi, naročito kiselo mlijeko, meso, pečeno i kuhano, jaja na sto načina. Za doručak su obično barena jaja i barena šunka, sir, mladi luk i rotkvice.

Za ručak supa, barena šunka ili koljenica sa hrenom, varivo od špinata, pečenica, zelena salata, kolači i farbana jaja, koja se u veselju i uz dobre želje za zdravlje i napredak razbijaju, jer, Uskrs je praznik nad praznicima, dan kad je Hristos pobijedio smrt. Za večeru, sve od nabrojanog, po želji, uz dovoljno alkohola koji su dobri domaćini blagovremeno pripremili. Prije podne je uobičajen odlazak u crkvu, po mogućnosti u novom odijelu, jer, skupit će se cijelo selo, treba se pokazati, a među mlađima već počinje razmjena šarenih jaja. Momak poklanja izabranici ogrlicu, ona njemu "pisanicu", najljepše i najpažljivije našarano jaje, a ovaj običaj je u nekim sredinama predstavljao uvod u formalnosti oko sklapanja braka.

U ponedjeljak, momci "polivači" će krenuti po selu i polivat će djevojke namirisanom vodom, što je ostatak starog običaja za plodnost. Danas je to tek nekoliko kapi vode, ali, ranije, ova vesela povorka bi djevojku bukvalno okupala vedrom hladne vode ispred njene kuće, što uopće nije bilo prijatno, naročito ako je napolju hladno, pa je praksa izmijenjena. Djevojka zauzvrat pozove momke da uđu u kuću i počaste se kolačima kako bi mlado društvo u prijatnom razgovoru ostalo do kasnih sati.

Hristov ulazak u Jerusalem

Praznik Cvijeti, prema crkvenom objašnjenju ustanovljen u znak sjećanja na Hristov ulazak u Jerusalem, kad su građani u njegovu čast prostrli cvijeće po putu i mahali palminim granama. Običaj je da se prije Cvijeti bere cvijeće, ali ne unosi u kuću, nego se ostavlja u posudi s vodom da prenoći pa se onda svi ukućani na sam dan praznika umivaju tom vodom. Vjernici idu u crkvu, a mladi se još i ukrase cvijećem, koje drže na odjeći cio dan i tako idu po selu.

Na ovaj praznik kad je dozvoljeno jesti ribu, a za divno čudo dozvoljeno je i raditi, naročito u bašti i oko cvijeća. U poljoprivrednim domaćinstvima rad se i inače podrazumijeva, životinje treba namiriti, a ukućanima spremiti obroke. Cijela sedmica prije Cvijeti zove se Cvijetna sedmicai poljoprivrednici, prema starom vjerovanju, ne sade povrće koje treba da ima krupne plodove (na primer krompir), "jer će sve otići u cvijet", ali, ko gaji cvijeće može slobodno da ga rasađuje i održava.