Malinari, ne ponovite iste greške!

Tradicionalno, malina je unazad i 50 godina bila prisutna u okućnicama i vrtovima stanovništva ruralnih područja onih dijelova Bosne i Hercegovine u kojima je u posljednjoj deceniji i doživjela svoju naglu ekspanziju u kooperativnoj proizvodnji.

Njen plod je pun flavonida (biljnih obojenja) u koje spada i antocijan, a koji se ističe visokim antioksidativnim dejstvima. Sadrži i dosta vitamina C te nešto i esencijalnih minerala kod ishrane ljudi. List maline sadrži tanin i flavonide. Odličan je za pripremanje raznih čajeva.

Kroz '70-te i '80-te godine prošlog stoljeća malina je doživjela svoju popularnost kroz kooperativnu proizvodnju u Bosni i Hercegovini gdje je, uz pomoć inostranih kompanija, bivala uzgajana najviše na području Bosanske krajine skupa s velikim preduzećima poput kompanije Agrokomerc d.d. Još tada se stanovništvo Bosne i Hercegovine obučilo za proizvodnju maline, definisali se njeni univerzalni zahtjevi naspram agrotehnike, pomotehnike, ishrane i zaštite, a prije svega, odabira sortimenta i mjesta uzgoja naspram željenim proizvodnim ciljevima. Tokom ratnog perioda, narušeno je poslovanje ovakvih kompanija pa su i trendualne kooperativne biljne kulture izgubile svoje uzgajivače, bar što se tiče komercijalnog plana i načina pristupa ovakvoj proizvodnji.

Poslijeratna ekspanzija proizvodnje maline u BiH

Nakon rata, tačnije u 2000-tim, kroz razne domaće i inostrane javne pozive subvencija, kroz odluke domaćih poslovnih aktera i stručnjaka iz ove oblasti, Bosni i Hercegovini, kao jednoj državi koja je prošla kroz rat i koja je u fazi tranzicije i oporavka, te, kako ekonomskog, tako i nacionalnog jačanja, data je mogućnost da svojim građanima opet pruži kooperativnu proizvodnju malina i ostalih kultura koje su bile popularne za vrijeme bivšeg sistema.

Malinjaci su se tendenciozni podizali. Ljudi su dobili priliku da žive od rada na svom zemljištu i nisu morali da napuštaju svoju državu. Većina ljudi je imala razne planove od sredstava stečenih proizvodnjom maline. Neki su se odlučili na velike zasade od 1 do 5 hektara. Ljudi koji su uposleni u administrativnom, tj. javnom sektoru, imali su prostora da pored svog posla još nešto rade kod kuće i od toga zarade dodatni novac koji bi upotrijebili za razne troškove u porodici i domaćinstvu. Ekspanzija podizanja zasada maline dovela je do hiperprodukcije. U periodu prije hiperprodukcije imali smo tezu kako obradive površine Bosne i Hercegovine, kada bi sve bile u funkciji uzgoja maline, ne mogu zasititi svojim proizvodnim prinosom niti jedan dio evropskog tržišta na koje uglavnom se malina posjednje decenije izvozi. Kasnije smo dobili informacije kako je opadala potražnja na globalnom nivou i kako je to razlog zbog kojeg je cijena maline i pala.

Problemi i greške uzgajivača i sistema

Stanovništvo Bosne  Hercegovine je nekontrolisano podizalo zasade maline. Javila se manipulacija sadnim materijalom od strane domaćih distributera, ali i inostranih. Velika količina novca je obrnuta od strane istih kroz plasman sadnog materijala i kroz plasman repromaterijala. Informacije koje imamo mogu dovesti do zaključka kako je priča o uzgoju maline namjerno plasirana te se kroz taj period ostvario jako značajan financijski profit kod velikih korporacija kojima su povjerenje povjerili prodavači, proizvođači ili distributeri sadnog materijala i repromaterijala za uzgoj maline.

Šta učiniti sa zemljištem nakon uklanjanja nasada maline

Stanovništvo Bosne i Hercegovine je, bez racionalnog sagledavanja ulaska u investiciju podizanja zasada maline, nekontrolisano gajilo nade u prinos maline i već se unaprijed zadužili u raznim segemntima i od toga očekivali prinos. Sve nevadene činjenice dodatno su proizvele revolt kod uzgajivača kada je cijena maline opala, kada su zasadi počeli propadati zbog nekvalitetnog provođenja ili izostavljanja agrotehničkih i pomotehničkih mjera te kada su zasadi počeli propadati zbog lošeg sadnog materijala gdje je bilo koji lokalni samoprozvani stručnjak mogao iz vlastitog zasada da proda komšiji sadni materijal bez ikakve kontrole od strane države nad ovakvim radnjama.

Malina nas je naučila mnogo čemu. Nas, agronome, web portale, medije, stručnjake u javnom sektoru, stručnjake i savjetodavce u privatnom sektoru, zavode i institute, fakultete i univerzitete, uzgajivače i trgovce sadnim i repromaterijalom. Čak se proizvodnja maline i njena problematika koristila u predizbornoj propagandi.

Naučili smo mnogo toga, a između ostalog:

• Ne dopustiti stranim Institutima da donose svoj genetski repoduktivni materijal i da na osnovu njega podižu zasade,
• Ne oslanjati se samo na jedno tržište,
• Ne oslanjati se samo na jednu kulturu,
• Ne dozvoliti stanovništvu Bosne i Hercegovine da spas sela i njegovog života vide samo u proizvodnji jedne biljne kulture, jednog proizvodnog pravca i jedne privredne ideje,
• Ne dozvoliti nekontrolisano podizanje zasada bez upita o porijeklu sadnog materijala te isti mora proći kroz sve domaće institucije koje vrše ovakve analize,
• Ne dozvoliti strane lobije i podmićivanje domaćih bitnih aktera u agonomiji kako bi isti, zbog ostvarivanja profita kroz takve dogovore, plasirali priču o rentabilnosti određene kulture kod poljoprivrednih proizvođača,
• Ne dozvoliti ništa slično.

Malina je bila "tačka na i". Nakon razočarenja poljoprivrednih proizvođača u tovnu proizvodnju u govedarstvu, mljekarsku proizvodnju u govedarstvu, tovnu proizvodnju u peradarstvu, proizvodnju jaja, proizvodnju jagoda te proizvodnju kornišona, proizvođači su se još jednom razočarali i ovaj put, možda, i najgrđe i najdublje. Stanovništvo je našlo utjehu u odlasku van, a agronomima i ostalim savjetodavcima je ovakav vid uposlenja postao neprivlačan pa su i oni sami odlučili da idu na zapad gdje smatraju da će izbjeći ovakve probleme.

Ne ponoviti iste greške

Kako smo konstatirali, okvirno, gdje smo svi griješili kod proizvodnje maline, trebamo se osvijestiti i ne dozvoliti u budućnosti ste greške kod budućih kultura koje bi uzgajali kroz kooperativne poduhvate i kroz nove šanse stanovništvu bh. sela da ne napusti svoja ognjišta glavom bez obzira nego da ima razloga, s aspekta rentabilnog i ekonomičnog seoskog poduzetništva, da ostane i privređuje na svom imanju.

Postoje naznake da će međunarodne organizacije poput Caritasa i UNDP-a naredne sezone krenuti u pravcima mogućnosti introdukcije novih biljnih kultura u poljoprivrednu proizvodnju u Bosni i Hercegovini kako njena sela ne bi ostala prazna. Obje organizacije su već odradile niz info-sesija na ovu temu te obznanila svoje planove javnosti. Podsjećamo, a ranije smo o tome pisali i članak, da je IFAD organizacija također kroz svoj poduhvat IFAD VII, najavila sufinansiranje proizvođača u iznosu od 40% vrijednosti osnovnog repormaterijala za tekuću sezonu proizvodnje kroz sektore voćarstva, povrtlarstva (s naglaskom na proizvodnju kornišona), proizvodnju ljekovitog i aromatičnog bilja.

Pomoć u sufinansiranju proizvodnje kornišona u iznosu od 40% - kroz IFAD VII do novih radnih mjesta

Sve ove pozive treba iskoristiti i ozbiljno shvatiti te oformiti okrugle stolove stručnjaka, iskusnih proizvođača, otkupljivača i izvoznika i definisati u kom pravcu bi bilo najbolje ići i iskoristiti ova sredstva koja nam se tek tako nude.