Prvu korpu, samostalno je napravila sa sedam godina, a danas radi dekorativne predmete po želji kupaca. Ruke su vješte, pa joj za izradu proizvoda kalup ne treba.
Korparstvom se u Posavini bavi sve manje ljudi. Ovaj stari zanat izrade predmeta od košaračke vrbe "preživljava" uglavnom starijim majstorima, dok se mladi rijetko za njega odlučuju. No, uvijek ima izuzetaka, a jedan od njih je i 33-godišnja Mara Pupčević iz Tursinovaca kod Šamca, koja je naslijedila porodičnu tradiciju proizvodnje ukrasnih i upotrebnih proizvoda od vrbovog pruća.
Prvu korpu, samostalno je napravila sa sedam godina, a danas radi dekorativne predmete po želji kupaca. Ruke su vješte, pa joj za izradu proizvoda kalup ne treba.
"Ja ovo ne vidim da radim na neke velike količine, jer bi to izgubilo svoju vrijednost. Koferi, kolica za lutke i korpa u obliku jabuke to su najtraženiji proizvodi, ali svaki je jedinstven. Svoje proizvode šaljem širom Evrope, moji su proizvodi završavali u Njemačkoj, Švedskoj, čak i u Kini. Pošto mi je majka iz Hrvatske odatle šaljem za cijelu EU. Iskrena da budem jedina sam ovdje koja radi ovo, pa mi je zbog toga možda ovo isplativo, nemam konkurenciju", kaže Mara.
Do sada je uradila na desetine proizvoda, ipak ukrasna kućica bila je najzahtjevnija.
"Ima dosta detalja i za nju mi je trebalo sedam do osam sati da je završim. Konstantno se tim bavim, zna se desiti da nekada uđem oko osam, devet u radionicu, pa ostanem do jedanaest, dvanaest, ali čak i cijelu noć kada imam više posla ugovorenog, onda ostanem dok sve ne završim", priča ova vrijedna Šamčanka.
Pažnju pripadnica nježnije spola, sve više privlače i torbe. Jedinstven izgled i razni oblici, malo koju damu ostavljaju ravnodušnom.
"Moderne su za ljeto, za šetnju pored mora. Ima ih različitih veličina i različitih cijena. Ja sam zadovoljna, reklamiram se dosta preko interneta. Ali, mislim i da je najbitnije da je čovjek zadovoljan onim što radi. Priznajem da je ovo prezahtjevan zanat, teško je. Od sirovine i materijala je stvarno mukotrpan proces, ali volim da radim ovo, pa kada se nešto voli što se radi onda i nekako ide", kaže naša sagovornica.
Nije lako doći ni do kvalitetnog materijala, zato joj je plan da u naredne dvije godine zasadi plantažu vrbovog pruća.
"Moji su nekada imali svoje plantaže, ali vremenom je to bilo uništeno. Znam da je to mukotrpan proces, ali se može sve kada se hoće", ističe Mara.
Zbog velikog obima posla, dodaje kako nije u prilici da zainteresovane za ovaj zanat obuči. Uvjerena je da će se to u narednim godinama promijeniti i da će svoje znanje podijeliti i sa mladim koji žele da sačuvaju tradiciju korparstva u Bosni i Hercegovini.
Fotoprilog
Tagovi
Autor