"Kad procvjeta kukurijek poslije zime jake" - i ljekovit, ali i otrovan vijesnik proljeća

Kukurijek (Helleborus odorus) je višegodišnja uspravna zeljasta biljka iz porodice ljutića (Ranunculaceae). Rođak je magnolijama i ima atraktivan krupan cvijet različitih boja. Raste na različitim zemljištima, od nizije do planine, a najbolje uspijeva na podlozi svijetle šume ili šikare.

Naseljava istočnu, centralnu i južnu Evropu, jugozapadnu Aziju i Kavkaz. Jedna vrsta raste čak na Tibetu. Spada u prve vijesnike proljeća, jer počinje da cvjeta još u januaru i februaru.

U pitanju je umjereno medonosna, u nekim slučajevima ljekovita, a u svakom slučaju otrovna biljka. Na to upućuje i njeno latinsko ime, jer Helleoborus znači otrovan, smrtonosno otrovan, a odorus - mirisan. Postoje 22 podvrste kukurijeka, od kojih najotrovnije srećom ne rastu u regionu, jer su i one manje otrovne u mnogim slučajevima prouzrokovale fatalan ishod.

I lijek i otrov

Za ovu biljku znali su još antički Grci koji su njome liječili duševne bolesnike, naročito one agresivne, a također i vrlo efikasno trovali svoje neprijatelje. Bilo je u to doba pokušaja da se epilepsija liječi mlijekom koza koje su jele kukurijek - a ipak preživjele, jer, davno su poljoprivrednici primijetili da od ovakve hrane stoka obolijeva, pa i ugine. Desetogodišnji rat u Grčkoj, u šestom vijeku prije nove ere, vođen između gradova Delfi i Kire završen je zahvaljujući kukurijeku, koji su stanovnici Delfa dodali u vodu koju je koristila neprijateljska vojska. Svi vojnici su dobili srčane smetnje i probleme s varenjem i nisu mogli da se bore.

Prema predanju, Aleksandar Veliki otrovan je vinom u koje je dodato previše kukurijeka – jer je mladi vladar već koristio ovu biljku da bi se zaštitio od trovanja. Isto su prošli i poneki neomiljeni rimski carevi, kojima su prvi saradnici dodali malo više kukurijeka u vino ili popodnevni obrok.

I insekti ga zaobilaze

Cijela biljka je otrovna i tako gorka da je čak i insekti zaobilaze. Sadrži čitav spisak potencijalno opasnih sastojaka među kojima je najvažniji helebrin koji može da utiče na rad srca. U veterini, narodnoj i naučnoj, kukurijek je upotrebljavan kao laksativ, za regulisanje rada srca, suzbijanje vašljivosti i grinje šugarca.

Poljoprivrednici nisu upotrebljavali kukurijek za ove svrhe - on je korišten prvenstveno kao magijska biljka, koja štiti kuću u koju se tradicionalno unosi na Đurđevdan. Bere se o Biljanom petku (petak pred Đurđevdan) i na Cveti (nedjelja pred Uskrs). Dodole su, po zapažanjima etnologa, stavljale kukurijek u vodu kojom su prskale djecu, da bi palo dovoljno kiše.

Samo ime kukurijek, kukorjak, kukorijek, kako se već gdje naziva, upućuje na drevni kult mrtvih, jer sadrži riječ "kuku" koja se koristi u naricanju za mrtvima - jasno je zašto. U staroj narodnoj pjesmi "Eto, eto proljeća" nalaze se stihovi o ovoj biljci: "kad procvjeta kukurijek poslije zime jake/ukurijek, bapski lijek, zapjevaše bake".

Bapski lijek

Zašto je kukurijek - bapski lijek? Zato što je starije seljačko stanovništvo zaista i bez ikakve šale držalo kukurijek u kući, kao "provjeren lijek" protiv reumatskih bolova i zapaljenja zglobova. Bilo je dovoljno pogriješiti dozu, pa se za sva vremena oprostiti od svih zdravstvenih problema. Zato su poljoprivrednici podrugljivo govorili da je ovaj cvijet "lijek od svih bolesti". U novije vrijeme bilo je pokušaja da se rak pluća liječi kukurijekom, ali ne postoje istraživanja o rezultatima ovakvog liječenja. Zato je neophodno da svaku upotrebu kukurijeka nadgleda stručna osoba, ljekar ili farmaceut.

Kako smo se nekad liječili? Jedna biljka ne štiti samo od bolesti

Ovu atraktivnu i otpornu biljku vole baštovani od davnih vremena, jer je u stanju da procvjeta i na snijegu. Zato su je kroz vijekove ukrštali, njegovali i odgajali različite vrste sa lijepim cvjetovima od bijele do bordo pa čak i crne boje. Hibridne vrste su manje otrovne od svojih predaka i veoma atraktivne - ali prilikom svih radova oko njih koriste se rukavice.