Između težačke ruke i fotelje: Hvala gospodi koja nas drži sitima

"Ej Selma imamo problem, samo Agroklub može pomoći..."; "Imam dobru priču, moj komšija proizvodi, uzgaja..."; "Da nije bilo Agrokluba, ovo se ništa ne bi riješilo!"; "Možeš li ti nama pitati kada će ti poticaji?"...

Ovo su samo neke od rečenica koje svakodnevno dolaze na našu adresu. Stižu putem poruka, e-mailova, u komentarima ili kroz telefonske pozive s terena, često dok je s druge strane linije još upaljen traktor ili se čuje blago iz štale. I u svima njima stoji jedna te ista stvar - povjerenje.

Gospoda "milioneri"

Sjećam se, s početka mog angažmana u Agroklubu, kada sam kolegici prepričavala kako je sagovornik zaobišao istinu. "Kaže mi da ima traktor od 100 hiljada maraka!", izgovorila sam u nevjerici, prilično zbunjeno me gledala, pa sam dodala: "Kakav traktor od 100 hiljada KM-ova?!" Kao novinar koji je prethodno uglavnom pratio politička dešavanja, vrlo malo sam znala o prilikama u poljoprivrednoj proizvodnji. Naučila sam tada dosta o mašinama, pa i da postoji traktor od milion maraka! Ne pitajte kako sam uopće dobila posao - iskustvo rada u rudniku je presudilo. Vjerovali su ako sam se tamo snašla i ovdje ću. I jesam, hvala im.

Tako sam naše poljoprivrednike u šali počela zvati "milionerima" - tako zovu i političare, iako se voze u jeftinijim vozilima. Samo što našim poštenim seljacima ta opaska izazove gromoglasan smijeh. Komunikacija nam je iskrena i prijateljska. Često preskačemo formalnosti, a klasičan pozdrav, već tradicionalno smo zamijenili pitanjem na koje znamo odgovor: "Da li je gospodin Mujo" (ime je uzeto samo kao primjer, jer kako god se taj poljoprivrednik zvao, isto će odgovoriti), "Mujo jeste, gospodin nije", a onda se zajedno smijemo, jer ja volim da im objašnjavam kako su oni gospoda koja zaslužuje poštovanje svih nas, a oni odgovaraju kreativno i sočno, narodnim rječnikom koji ne trpi papir i novinarsku etiku (razumjemo se).

Kažu nam često naši farmeri i da "nemaju kad" čitati duge tekstove, pa da skratimo - Agroklub danas slavi punoljetstvo, 18 svjećica na torti nije lako ugasiti, a kamoli isto toliko trajati. Naš put nije bio popločan prečicama.

Agroklub je u proteklih osamnaest godina objavio desetine hiljada tekstova, prešao hiljade kilometara i stigao u većinu krajeva Bosne i Hercegovine. Ulazili smo u dvorišta, prelazili preko međa, obilazili plastenike, voćnjake i farme. Bilo je tu teških ljudskih priča, borbe s birokratijom, vremenskim nepogodama i nepravdom, ali i onih smiješnih, toplih, pravih domaćinskih zgoda.

Omladinac na uzdama

Šta dalje? Otprilike je pitanje koje većina sebi postavi na punoljetstvo. Obično se tada, s velikim snovima, kuju planovi puni mašte. Ali, ne lezi vraže - mi smo lično punoljetstvo već doživjeli.

Iako naš Agroklub po godinama pripada Gen Z populaciji, skovale su ga i njime rukovode one prethodne - XY generacije. Dovoljno mlade da još uvijek planiraju s žarom, ali i dovoljno iskusne da ih čista mašta ne prevari. U ovom "ludom" vremenu ubrzanih promjena i digitalnih skokova, jedno se sigurno neće promijeniti - i dalje ćemo promovisati agrar i biti na strani istine.

Samo mi u Agroklubu (18) znamo ko ostavlja više šljiva za pekmez nego za rakiju

U Agroklubu sam jednu trećinu njegovog života - ozbiljna veza. S obzirom na ranije profesionalno iskustvo, mogu ocijeniti da su ovdje problemi realniji. Na selu nema mjesta za laži, one kratkog daha, jer zemlja brzo ogoli svaku glumu.

Suze su prave - kad grad u deset minuta odnese godišnji trud, kad suša sprži brazdu ili kad cijena otkupa padne ispod svake ljudskog dostojanstva. Ali su i osmijesi pravi: onda kad se rodi novo tele, kad rod prerodi, kad na imanje stigne nova mašina ili kad komšija dođe da pomogne u žetvi. Pa, i kad "legnu" ti poticaji.

Ostajemo na strani struke i čestitog rada. A ako smo nekada i promašili, pripišite to našoj mladosti. Jer, graditi medij i servis specifičan poput ovog, u okruženju koje se mijenja iz dana u dan, zahtijevalo je i učenje u hodu.

Plan za naše naredne godine prilično je jasan. Nastavit ćemo raditi ono što najbolje znamo - biti most između težačke ruke na njivi i onih u uredu koji donose odluke. Nastavit ćemo pisati o struci, pitati za te poticaje, ukazivati na nepravde, ali i bilježiti svaku uspješnu priču koja daje nadu da selo u BiH ima budućnost.

Zreli, stručni i neophodni: Kako struka vidi Agroklub?

Možda smo kao generacija prerasli maštanje bez pokrića, ali nismo prerasli inat i želju da mijenjamo stvari na bolje. Naš omladinac će nastaviti da raste u ritmu savremenih tehnoloških dostignuća, ali držat ćemo ga čvrsto na uzdama, da se ne otrgne.

Hvala vam što 18 godina čitate, vjerujete i rastete zajedno s nama. Idemo dalje!

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor