Da prenoći u novoj kući, pokaže suđenog i odbije uroke može samo ogledalo?

Ogledalo je svaka uglačana površina koja odbija svjetlost, to jest optička sprava kojoj je neravnina manja od talasne dužine svjetlosti. Ovo jednostavno objašnjenje iz fizike nikako ne bi zadovoljilo nekadašnje poljoprivrednike. Za njih je ogledalo bilo ništa manje nego dragocjenost koja omogućava pogled u "drugi svijet", moćan i tajanstven predmet.

Šest hiljada godina gledanja u sebe

Prvobitno ogledalo koje je ljudski rod koristio bila je nesumnjivo glatka površina mirne stajaće vode. Tako se ogledala sirotinja kroz sve društvene sisteme u historiji. Bogatiji slojevi, vladari i plemići, imali su sasvim drugi ideju, pa se prva ogledala od uglačanog vulkanskog stakla pojavljuju u Anadoliji (današnja Turska) oko 6.000 godina prije nove ere. Ogledala od poliranog bakra pronađena na području Mesopotamije, Kine i Indije potiču iz perioda od oko 4.000 godina prije nove ere, a iz Egipta oko 3.000 godina prije nove ere.

U centralnoj i južnoj Americi ogledalo od uglačanog kamena korišteno je 2.000 godina prije nove ere. Grci i Rimljani također su voljeli da se ogledaju, a ogledala su bila od bakra, kalaja, bronze i srebra. Tek mnogo kasnije, počela je proizvodnja ogledala od metaliziranog stakla za masovnu upotrebu.

Na lančiću zakačenom za pojas

Sve to nije mnogo značilo ovdašnjem poljoprivredniku i njegovoj porodici, naročito siromašnijima, koji do prošlog vijeka nisu mogli sebi da priušte ogledalo u kući. Kad bi uspjeli, to je bio događaj za pamćenje sa divljenjem koje danas ne bi mogao da izazove ni najveći i najsavremeniji televizor. Prvi predmet koji bi prenoćio u novoj kući, prije useljenja, bivalo je upravo ono. U njega se gledalo sa primjesom straha.

Kultno mjesto u selu: Od jedne čaše do kafanskog inventara

U ogledalo, ili bolje: kroz ogledalo žene su šaputale molitve i bajalice za zaštitu najmilijih, naročito ako su bili odsutni od kuće, na putu, u nekom od mnogih ratova ili drugoj opasnosti, a djevojke upućivale molbu "da vide suđenog (budućeg muža) kao što svoj lik vide". Ovaj predmet se ne poklanja nego svako kupuje sebi. U mnoge narodne nošnje u regionu spada ukrašeno ogledalce, koje je udavača nosila na lančiću zakačenom za pojas, ne samo da bi provjeravala svoj izgled, nego da bi odbila "zle oči".

Palo i nije se razbilo - stižu dobre vijesti

S istom svrhom, ovakve svjetlucave ukrase prišivale su majke i babe na odjeću i kapu djeteta, da mu ne naškode uroci. Zle sile ne mogu da se vide u ogledalu i zato ga ne podnose, vjerovali su poljoprivrednici i koristili ogledalo kao sredstvo zaštite. Kad se razbije, donosi nesreću. U bajkama, zla kraljica, moćni čarobnjak ili dobra vila ima čarobno ogledalo koje odgovara na pitanja ili pokazuje daleke stvari i događaje. Ako padne sa zida ili drugog mjesta gdje je stajalo i ne razbije se, dolaze gosti i donose dobre vijesti.

U nekim selima je važilo vjerovanje da bebu ne treba stavljati pred ogledalo prije nego što napuni godinu dana "jer će plakati noću". A kad se konačno suoče sa svojim likom, neka djeca se uplaše. Ako, naprotiv, dijete počne da se smije i pruža ručice prema svom odrazu u ogledalu, uskoro će dobiti mlađeg brata ili sestru.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor