Čekam te u polju ljubičica

Ljubičica (Viola) spada u dikotiledone skrivenosjemenice iz porodice ljubičica (Violaceae). Postoji preko 500 vrsta, prirodno stanište im je umjereni dio sjeverne hemisfere, ali mogu da se nađu i na Havajima, u Australiji ili na Andima u Južnoj Americi. Sve su višegodišnje zeljaste biljke sa cvjetovima koji se zbog ljepote često uzgajaju.

Osnovna boja cvjetova je ljubičasta u svim nijansama, kao što kaže i ime roda, ali postoje i plave, žute, crvene ili bijele ljubičice. Stablo je poleglo, dužine od pet do 10 centimetara, a listovi, često srcoliki, grupisani u rozetu. Cvjeta po pravilu u proljeće, privlačeći insekte snažnim mirisom. Uspijeva u svijetlim listopadnim šumama, na livadama, u kamenjaru, ali dobro se snalazi i u baštama.

Za mamurluk ili gušobolju?

Cvijet je poznat čovječanstvu od najranijih civilizacija i ljubičica ima ulogu u najstarijim bajkama i pripovijetkama. Još su antički Rimljani od svježe ljubičice pravili osvježavajući preparat da otrijezni one koji su zaglavili na nekim od tadašnjih zabava sa dosta alkohola. Perzijanci su od cvijeta ove biljke pripremali napitak koji je trebalo da osigura lijepe snove i ukloni bol od neuzvraćene ljubavi.

Čaj i liker od divlje ljubičice - neznana ljekovita svojstva

Korijen ljubičice sadrži alkaloid violin. List i cvijet sadrže saponin, sluzi, gorke materije, etarsko ulje i plavu boju. Koristi se, i koristila se od davnih vremena, u ljekovite svrhe. Od cvijeta je pravljen sirup za podsticanje znojenja kod katara pluća, boginja i gušobolje. Isti sirup ublažava razne vrste kašlja. List je korišten spolja, kao lijek za razne zapaljenske procese, dok iscijeđen sok ili skuhan list služe kao sredstva za čišćenje.

Od svježe ljubičice pravi se sirup za jačanje srca, a pokazalo se da povoljno djeluje kod nesanice, migrene i napetosti. Da bi zadržala svoja ljekovita svojstva, ljubičica se bere u proljeće, a korijen vadi u jesen. List i cvijet se suše u tankom sloju, na mjestu gdje ima dovoljno promaje.

Osvojila Afroditu

Esencija ljubičice krasila je najskuplje parfeme starog Egipta i drugih drevnih civilizacija, a zbog srcolikog lista cijela biljka smatrana je vrlo moćnom u ljubavnoj magiji. Cvijetom ljubičice osvojena je čak i sama Afrodita, grčka boginja ljubavi i ljepote, a junakinje starih legendi često su ugovarale ljubavne sastanke upravo u polju ljubičica.

Zastupljena je u slikarstvu i ostalim vrstama umjetnosti, a u pjesništvu zauzima važno mjesto. Vjerovanja o njoj brojna su i zanimljiva. Ovaj cvijet predstavlja skromnost, tajnu iskrenu ljubav, vjernost i hrabrost. U jednoj narodnoj pjesmi momak oslovljava djevojku sa "djevojčice, sitna ljubičice". U drugoj se navodi:

"Ljubičica, skroman cvijet

'al ga voli cio svijet,

zato i ti skromna budi,

da te vole ljudi."

Ime Ljubica - ljubičica postoji u raznim varijantama u većini svjetskih jezika.

Za vječnu ljubav i sretan brak

Prema ovdašnjem vjerovanju, ko pojede prvu ljubičicu koju je vidio u proljeće, imat će sreće cijele godine. Iako ljubičica nije začin, pripada biljkama koje su nevjeste nekad "začaravale" u jelo svojim muževima u nadi da će tako obezbijediti vječnu ljubav u braku, navodi Vuk Karadžić u svojim etnografskim spisima.

Vjeruje se i da su ljubičice potopljene u med dovoljne da izazovu ljubav, treba samo ovim preparatom dodirnuti osobu pa da se zaljubi. U kombinaciji sa ostalim proljetnim cvijećem, ljubičica, prema vjerovanju, postiže još potpuniji efekat.