Prema vjerovanju, privlači novac, osigurava vjernost u svim vezama, a zaista djeluje ljekovito i pobošljšava okus jela.
Ruzmarin (Rosmarinus officinalis, novije naučno ime Salvia rosmarinus) je žbunasta višegodišnja biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae), rod Salvia. Odlikuje se mirisnim zimzelenim listovima i sitnim svijetloplavim cvjetovima. Biljka ima snažan miris nalik na kamfor, a ukus joj je ljut, gorak i aromatičan. Grm može da naraste do dva metra u visinu.
Cvjeta u proljeće, od marta do maja, a može i ponovo da procvjeta u jesen. Kvalitet eteričnog ulja zavisi od klime, sunca i da li je cijela biljka zaštićena i u zavjetrini. Ruzmarin spada u biljke topih krajeva, zato mu odgovara toplo ljeto. Raste po cijelom Mediteranu i Maloj Aziji sve do Crnog mora. Na Balkanu, prirodni areal mu je dalmatinsko i crnogorsko primorje i ostrva.
U svom prirodnom okruženju raste samoniklo, u kontinentalnim područjima se gaji. Mnogo se koristi u kulinarstvu, naročito u mediteranskoj kuhinji, iako njegov snažan okus nekima ne odgovara. U malim količinama, odličan je začin za supe, dinstano povrće, meso, sve vrste pečenja i meke sireve. Kulinarski autoriteti preporučuju da se u jelo dok se kuha stavi jedna vezica ruzmarina, koja se izvadi čim hrana poprimi odgovarajući ukus. Drugi predlažu da se u jelo doda malo sitno nasjeckanih listova ove biljke.
Izuzetno je ljekovita zbog karnozne i ruzmarinske kiseline, tako da poboljšava cirkulaciju, pamćenje i koncentraciju, smanjuje upale i bolove u mišićima i zglobovima, podstiče varenje i detoksikaciju jetre, služi za njegu kože i kose i kao prirodno sredstvo za relaksaciju.
Vjerovanja o ruzmarinu stara su i brojna. Antički Grci povezivali su ruzmarin sa Afroditom, boginjom ljubavi i ljepote vjerujući da ga je ona stvorila iz morske pjene u kojoj je rođena i poklonila ljudima za lijek i za ljubav. Vijencem ruzmarina ukrašavali su kipove bogova, kuću, kolijevku novorođenčeta, a grančicom bračne parove.
Običaj današnjih poljoprivrednika da grančicu ove biljke zakače na odjeću svim svatovima nesumnjivo je veoma star i ukorijenjen. Također je u nekim dijelovima Srbije ostao običaj da nevjesta i mladoženja umoče grančicu ruzmarina u svoje čaše sa vinom prije nego što ga ispiju ili da se grančica ruzmarina stavlja u postelju mladenaca da bi se osigurala vjernost u braku.
Po drugom vjerovanju, ko ne voli miris ruzmarina, nije sposoban za pravu ljubav i bit će nevjeran. Grančice ruzmarina kače se iznad vrata, a listići posipaju po podu, da bi se uklonili štetni uticaji i onemogućile "zle oči".
Zbog intenzivnog mirisa vjeruje se da "bistri um", njeguje pamćenje i sjećanje, tjera noćne more i osigurava miran san, a povoljno utiče na vjernost u svim vrstama veza. Ako u bašti ruzmarin bujno raste, po vjerovanju, žena je "gospodar kuće".
Preporučuje se da se ruzmarin gaji ispred kuće, ne u kući, jer u bašti obezbjeđuje priliv novca i svako blagostanje u domaćinstvu. Opjevan je u pesmama, "Ruzmarine moj zeleni", "Lepa je ruža, lep je beli krin / al' najlepši zelen ruzmarin", i drugim, od tužnih o nesretnoj ljubavi do veselog svatovca.
Tagovi
Autorica