Dud je ranije bio u okućnici svakog domaćinstva, a i danas ga tek ponegdje ima. O njegovom značaju i ljekovitim osobinama rijetko se piše, a nije neuobičajeno vidjeti neobrana stabla i plodove zgnjičene i raspucale na zemljištu.
Dud (lat. Morus) je listopadna drvenasta kultura rasprostranjena u umjerenim i suptropskim područjima. Raste na siromašnom zemljištu pretežno pjeskovite strukture, a prilično je otporan na bolesti i štetočine što mu sa aspekta održivosti, daje posebno mjesto. Zbog svojih nutritivnih i terapeutskih osobina dud se konzumira svjež, ali se koristi i u prehrambenoj, te u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
U našim krajevima se ranije uzgajao ne samo zbog ploda već i lista jer se ono koristilo za ishranu dudova svilca, leptira od čijih larvi, odnosno gusjenica, čijim zapredanjem se stvaraju niti za spravljanje najfinije tkanine svile.
Po boji ploda razlikuje se: bijeli (lat. Morus alba), crveni (lat. Morus rubra) i crni dud (lat. Morus nigra).
Svježi plodovi sadrže značajnu količinu šećera, dijetetskih vlakana, minerala i vitamina, ali i značajnu koncentraciju polifenolnih komponenti, obiluje vitaminom C, željezom, a listovi duda sadrže vitamin C, vitamin B2, i K2, zatim kalijum, fosfor, kalcijum i druge materije.
Plodovi bijelog duda sadrže aminokiseline, polinezasićene masne kiseline, te značajnu koncentraciju polifenolnih komponenti prije svega flavonoida i fenolnih kiselina koji su uglavnom zasluženi za njegovu antioksidativnu aktivnost. U crvenom je prisutno pet antocijanina koji su zaslužni za njegovu crvenu boju.
Njegovi plodovi, listovi i kora godinama se koriste u narodnoj medicini, a ključni aspekti ljekovitosti i značaja su:
Dud ima i ekološki značaj, stablo je izuzetno otporno na sušu i uspijeva na siromašnom zemljištu, a zahvaljujući gustoj krošnji pruža iznimno kvalitetnu hladovinu. Kao izdržljiva drvenasta kultura ključnu ulogu ima i za biodiverzitet. Zahvaljujući jakom i razgranatom korijenu uspješno veže zemljište, te sprečava eroziju
Ima i istorijski značaj u svilarstvu, listovi bijelog duda glavna su hrana za gusjenice svilene bube, kao što smo već naveli, koje su se koristile za proizvodnju svile.
Ljekovite osobine imaju kako plodovi tako i listovi, korijen i kora duda, te se odavnina koristi za liječenje niz oboljenja. Prvenstveno se njegovi zdravstveni benefiti odnose na: smanjenje holesterola, poboljšanje cirkulacije, podsticanje probave, gubitak viška kilograma, izgradnju koštanih tkiva, a naročito za podizanje imuniteta.
Novija istraživanja su pokazala da plodovi bijelog duda pomažu u prevenciji određenih karcinoma, usporavaju proces starenja, štite oči, snižavaju krvni pritisak i uopšte poboljšavaju metabolizam. Konzumiranje bijelog, crvenog ili crnog duda, takođe, utiče preventivno na niz hroničnih kardiovaskularnih, kancerogenih i neuroloških oboljenja (Alzhajmerova i Parkinsonova bolest).
Istraživanja su usmjerena na uticaj duda, odnosno njegovih prerađevina na zdravlje reproduktivnih organa.
Zbog svog slatkastog ukusa podsjeća na mješavinu maline, kupine i grožđica. Idealan je za pripremu raznih ljetnih poslastica, a naročito crni dud. Od njega se najčešće prave sokovi i sirupi, plodovi se mogu hladno cijediti ili kuhati pri čemu se pravi domaći sirup. Takođe, od ovog voća se mogu praviti džemovi i marmelade i obično se u tom slučaju kombinuju sa limunom i vanilijom pri čemu se dobijaju voćni namazi.
Ova voćna kultura se može i sušiti i koristiti kao zamjena za suve grožđice u zobenim kašama i kolačima. Osim spomenutog u prehrambenoj industriji se može koristi za spravljanje: vina, sirćeta, želea, čokolade, pasta, kao čaj, u kolačima i za bojadisanje nekih nadjeva.
Ekstrakt listova duda, osim u formi čaja, može se upotrebljavati kao preparat za njegu kože jer ublažava upalu i smanjuje sekreciju masti, takođe je veoma efikasan za posvjetljivanje i sjaj kože. Osim toga u kozmetičkoj industriji se može koristi kao pasta za zube, krema za izbjeljivanje, kao gel, krema proti akni, kao piling i dr.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica