Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Vrste i svrha lišajeva
  • 01.03.2022. 12:00

Treba li uklanjati lišajeve s voćaka?

Posebni su ovo organizmi sastavljeni od nekoliko vrsta. Rastu na različitim predmetima, ali i na kori stabala. No, čemu služe?

Foto: Vesna Mijat
  • 263
  • 24
  • 0

Lišajevi (lat. Lichenes) su složeni organizmi, izgrađeni od gljive i alge gdje je, iako žive u simbiozi, dominantni partner gljiva koja mu daje njegov izgled i oblik. Gusto isprepletene hife čine lažno tkivo nazvano plektenhim. Alge koje žive unutar lišaja najčešće su zelene i/ili modrozelene koje još zovemo cijanobakterije. Sclerotia veratri je gljiva koja je najčešće uključena u ovu zajednicu.

Ponekad su lako uočljivi, no češće prolazimo pokraj njih ne zamjećujući ih. Od preko 20.000 znanih vrsta mnoge se razlikuju bojama, teksturama, dezenima i oblicima. Najčešći su žuti, narančasti, crveni, smeđi, a i zeleni, ima ih i ljubičastih. Na poprečnom prerezu najčešće je vidljivo nekoliko slojeva. U gornjem sloju smještena je češće alga jer treba pristup sunčevoj svjetlosti, a ispod su hife gljive kojima se organizam drži za podlogu. Alge fotosintetskim proizvodima hrane gljivu, a ona lišaju pruža mehaničku zaštitu, od isušivanja, biljojeda i dr.

Nisu mahovine

Mnogi promatrajući ih misle da su pronašli mahovine. Samo, mahovine su primitivne biljke koje imaju dijelove preteče biljnih organa; lista, stabljike i korijena. Imaju hloroplaste duž cijelog nadzemnog dijela. Lišajevi s druge strane, nisu biljke, nemaju list i korijen, a hloroplasti su raspoređeni samo u algi najčešće na vršnom dijelu organizma. Jedino zajedničko im je njihovo stanište. Rastu na istim podlogama, često jedni uz druge jer mahovine zadržavaju vlagu potrebnu za njihov rast.

Prema boji često se može utvrditi koje ga alge čine. Zelene mu najčešće daju svjetlo-zelenu boju kad su vlažni. Cijanobakterije će mu dati tamno-zelenu boju, smeđu ili čak crnu. No, u nekima se ne razlikuje sloj gljive i sloj algi, nego su one izmiješane tvoreći želatinozni lišaj.

Prema vanjskom izgledu dijele se na listaste, koraste i grmaste. Listasti se prepoznaju po dvjema potpuno različitim stranama, licu i naličju. Mogu biti jako plosnati, listasti kao salata, ili puni neravnina i zgužvani. Grmasti mogu rasti viseći kao kosa, uspravni i grmoliki, ili uspravni kao posuda. Korasti su upravo to, nalik kori. Tvore krastastu tvorevinu na površini kamena, metala, tla, crijepa, poštanskog sandučića, kornjačinog oklopa i dr.

Svojom površinom osim vlage upijaju sve, i korisne nutrijente i štetne toksine

Razmnožavati se mogu vegetativno, odvajanjem jednog dijela organizma. Što se tiče spolnog razmnožavanja, samo se gljive razmnožavaju ispuštajući spore iz plodnog tijela. Spore putuju zrakom i ako padnu na vlažnu pogodnu podlogu počinju se razvijati. Tada nova gljiva mora pronaći potpuno novu algu za partnera ili propada.  

I oni trebaju vodu, hranu i sunce

Posebni su životni uvjeti potrebni za njihov rast: voda, zrak, hranjiva, svjetlost i podloga. Kako nemaju voštani premaz kao biljke, oni nisu sposobni zadržati vlagu tokom sušnih perioda. Ipak, zato mogu apsorbirati iz okolnog zraka cijelom površinom tijela vlagu. Mnogi žive u maglovitim predjelima uz obale voda. Kada oko njih ima dovoljno vlage, oni "ožive" i započinju proces fotosinteze i rasta. U sušnom periodu rast prestaje, postaju krhki i gube intenzitet boja, te čekaju povratak boljih životnih uvjeta. Ovaj proces se zove poikilohidrija. Trebaju čisti, svježi zrak za preživljavanje. Svojom površinom osim vlage upijaju sve, i korisne nutrijente i štetne toksine. U velikim gradovima ih nema puno jer mali broj njih može preživjeti uz industriju, uz autopute, i druge izvore onečišćenja. Oni koji prežive imaju višu toleranciju na onečišćivače kao što su teški metali i kisele kiše.

Kao i sve druge živa bića, trebaju hranu. To su uglavnom, azot, ugljik i kisik. Azot je važan za proizvodnju bjelančevina i organskih kiselina, ne samo za ove složene organizme nego za cijelu planetu. Kao i većina biljaka imaju poteškoća s dobavljanjem ovog elementa. Tu uskaču cijanobakterije koje fiksiraju azot. Biljke poput mahunarki i ljulja koriste cijanobakterije za njegovu fiksaciju iz tla, no lišajevi uz pomoć cijanobakterija fiksiraju azot iz zraka.

Kao i biljke, koriste fotosintezu za proizvodnju hranjiva. Tačnije, alge iz lišaja proizvode ugljikohidrate, a gljive ih koriste za rast i reprodukciju. Različite vrste trebaju različitu količinu sunčeve svjetlosti. I boja im ovisi o stepenu osunčanosti. Vrste adaptirane na staništa izloženija suncu će biti pigmentirane jače. Zabilježeni su i oni koji provode fotosintezu na čak -20°C.

Moraju se negdje pričvrstiti. Stabla, stijene, tlo, kuće, nadgrobni spomenici, automobili, i drugo, mogu biti podloga za rast. Kada rastu u blizini naših domova to je dobar znak; znači da je okolni zrak zdrav i čist. I površina tla je pogodna podloga za neke jer osigurava vlagu, hranjiva, prostor za rast, a ponekad i sklonište. Luče takozvane organske kiseline ili lišajeve kiseline. One razgrađuju stijene pretvarajući je tako u podlogu na kojoj mogu preživjeti biljke. Sudjeluju u procesu biodegradacije.

Deblo i grane voćaka stablašica često naseljavaju. Oni ne parazitiraju na voćki, niti joj oduzimaju hranjiva iako se tako na prvi pogled može činiti. Samoodrživi su organizmi i ne koriste hranjiva od stabla na čijim granama rastu. Na taj način, ne štete stablu na kojem žive. Sva hranjiva dobivaju iz kiše i okolnog zraka. Proizvode kisik potreban drugim živim bićima. Javljaju se na svim voćnim vrstama, a posebno na šljivi, orahu i jabuci. Naseljavaju debla i grane zapuštenih voćnjaka, starih stabala, stabala izloženih stresu, te onih uz riječne obale. 

Zašto i kako ih ukloniti?

Rastu na starijem oslabljenom drveću. No, ako se rašire po zdravom stablu, usporit će njegov razvoj i smanjiti njegovu plodnost. Mnogi štetnici prezimljuju u njima. Na njima se zadržavaju spore drugih gljivičnih biljnih oboljenja. Rastući uz koru, začepljuju pore stabla jabuke, zbog čega prvo gubi prinos, a zatim se suši. Njihova pojava na drvetu signalizira oslabljeni imunološki sistem i da se vrt nalazi u ekološki čistom području. Na nasadima koji se redovno tretiraju fungicidima, stablima koja se redovito kreče, te na redovito obrezivanim voćkama - ne rastu. Povoljan faktor za prodor spora u drvo je prisutnost bilo kakvih oštećenja na koru: udubina, pukotina, ogrebotina, a također i opeklina.

Najbolji oblik onemogućavanja njegova rasta je preventiva, odnosno redovno orezivanje i krečenje

Uklanjaju se sa stabla, ali dok se ne otkloni uzrok stresa oni će se stalno pojavljivati. Uklanjanje se može izvršiti mehaničkim putem ili prskanjem. U slučaju ozbiljnog oštećenja stabla, tretiranje je potrebno provesti nekoliko puta. Najbolji oblik onemogućavanja njegova rasta je preventiva, odnosno redovito orezivanje i krečenje. Orezivanje onemogućuje širenje i veću produktivnost stabla. Krošnju treba održati rastresitom i pospješiti provjetravanje među granama. Mora se provoditi po toplom, suhom vremenu. Treba ukloniti oštećene i slabe grane. Važno je upotrebljavati dezinficirani alat, zaštititi veće rezove i obraditi preostale čvorove. Mehaničko uklanjanje treba provesti prije kretanja vegetacije da se ne oštete otvoreni pupoljci i cvjetovi. Ispod stabla je preporučljivo prostrijeti najlon da uklonjeni materijal lakše skupimo, odnesemo i spalimo. Najbolje je koristiti drvene strugalice, lopatice ili špatule da se ne ošteti tkivo stabla.

Prskati ih se može raznim sredstvima, a izabrati treba biorazgradive ekološke načine suzbijanja. Grane se mogu prskati blagom otopinom sapuna. Prskanje bakrenim sulfatom ubit će gljivu u lišaju. Korisni domaći lijekovi u ranim fazama mogu biti vino ili voćni ocat. Sličan kućni lijek je soda bikarbona koje 30 grama treba otopiti u 10 litar kipuće vode, a zatim ostaviti da djeluje. Ali dok god postoje male pukotine, spore će tamo ostati i lišaj će se ponovno razviti. Ako nisu zahvatili veliku površinu stablo se može tretirati krečenjem 1kg vapna i 10l vode. Može se premazivati i mazivom od soli i pepela drveta. Treba uzeti 1kg soli, 2kg pepela, 2 sapuna i preliti sa 10 litara vode. Sve dobro promiješati i zagrijavati do vrenja. Ohladiti i time premazati stabla. U tu svrhu moguće je koristiti 3% Bordeaux tekuću ili oksalnu kiselinu.

Ova sredstva istovremeno pomažu u sprječavanju raznih gljivičnih bolesti, a također odbijaju štetnike (kora buba, lisnata uši, buba cvijeta jabuke). Otopina vapna i sumpora koristi se u sastavu od 600 grama slanog vapna i 0,5 litara kipuće vode koji se stave na vatru. U dobivenu smjesu dodaje se otopina od 400 grama sumpora u prahu sa 1,5 litre vode. Proizvod se kuha četvrt sata, dok ne pocrveni. Otopina razrijeđena u omjerima 1:50 aplicira se po kori i prekriva strojnim uljem.

U slučaju ozbiljnog oštećenja biljke koriste se posebni antifungalni lijekovi. Liječenje otrovnim agensima provodi se isključivo tokom razdoblja mirovanja vegetacije inače će rezidue otrova dospijeti u plod. Nikakve zaštitne aktivnosti ne provode se ako je temperatura ispod 2ºC.

Zašto su važni?

Osim što pridodaju ljepoti krajolika, oni su pioniri naseljavanja nekih klimatski negostoljubivih krajeva. Zato ih i nazivamo pionirima vegetacije. Kako gljiva štiti algu, alga može preživjeti i u sušnim osunčanim predjelima u kojima samo povremeno kiši. A zbog činjenice da mogu preživjeti u takvim uvjetima, i oni predstavljaju važan čimbenik u pretvorbi atmosferskog ugljičnog dioksida u kisik putem fotosinteze. On je pak potreban drugim živim bićima.

Imaju sposobnost upijanja svega iz atmosfere, pa i onečišćivača. Naučnici na osnovu njihove analize otkrivaju stanje okoliša, mogu provoditi biomonitoring zagađenja, a njih koristiti kao bioindikatore. Teški metali, sumpor ili druge štetne tvari apsorbiraju se u steljku. Stočarstvo i upotreba umjetnih gnojiva uzroci su pretjerane prisutnosti azota. Njegovo nakupljanje djeluje na prisutnost specifičnih vrsta. Višak azota djeluje na neke vrste nepogodno dok kod drugih djeluje na povišenje razine klorofila.

Poznate su brojne koristi od ovih organizama. Oni su hrana, sklonište i građevinski materijal za jelena, soba, ptice, kukce i puževe. Neki su kukci čak prilagodili svoj izgled lišajevima na kojima obitavaju. Ljudi ih upotrebljavaju za bojanje, tkanja, dekoracije, a neki su kroz historiju poslužili i za ljudsku hranu i hranu za životinje u doba neimaštine. Japanci neke vrste koriste za salatu i danas. Na Aljasci ih pripremaju u juhama. Sobov lišaj je vrlo važan izvor hrane za jelene i sobove, a koristio se i za proizvodnju brandyja u Švedskoj. Vrsta Lobaria pulmonaria koristila se kao zamjena za hmelj u proizvodnji piva u Evropi i Sibiru, a u Indiji su njenim prahom prali kosu. U Mauritaniji se jedna vrsta pušila kao duhan. Neke se vrste koriste kao opojne droge u Brazilu i Indiji.

Zato valja upozoriti da svi nisu jestivi, dapače, ima ih i otrovnih. U Evropi su se vukovi trovali onim koji je po njima i dobio ime vučji lišaj (Letharia vulpina). Ovo je ujedno jedini evropski otrovni. Neki su sjevernoamerički Indijanci trovali vrh strelica s njim, dok su druga plemena od njega radila čaj. Još jedan Parmelia molliuscula otkriven je kao uzrok smrti oko 300 sobova u Wyomingu 2004. godine. Zanimljivo je spomenuti da je uvezeni sob uginuo jedući ga, dok je domicilni sob već bio adaptiran na otrovne tvari iz njega. Poznati su i slučajevi trovanja stoke.  

Njihova pojava na drvetu signalizira oslabljeni imunološki sustav

Pomiješani s borovom smolom ili vodom, ili korišteni kao pepeo, lišajevi daju žutu, smeđu, zelenu, narančastu, ljubičastu i crvenu boju. Drugi kao Usnea istražuju se zbog svojih antibiotskih svojstava i proizvodnje lijekova. Najpoznatiji koji se danas koristi u medicini je svakako islandski od kojeg se proizvode sredstva za smirivanje kašlja u obliku infuza ili antiseptičkih dražeja. Usninska kiselina iz nekih se proučava kao moguća sirovina za proizvodnju prirodnih herbicida.

Upotrebljavaju se za proizvodnju dezodoransa, pasti za zube, melema i parfema. U Japanu ih koriste u boji zbog njihovih svojstava protiv plijesni. Nekim osobama uzrokuju alergijske reakcije. Egipćani su ih koristili u mumificiranju tako što su njima punili tjelesne šupljine mumija. Kako rastu sporo, nekoliko milimetara godišnje, njihovom veličinom se može odrediti starost neke građevine. Lihenometrija je grana koja se bavi proučavanjem njihove veličine.

Nisu štetnici već pioniri naseljavanja nekog negostoljubivog područja, indikatori atmosferskih onečišćenja, lijekovi i boje, te znak da voćnjaku treba posvetiti više brige. Kroz historiju ljudi ih upotrebljavaju u različitim granama djelatnosti od tekstilne, kozmetičke, prehrambene, pa do farmaceutske. Prošetajte ovih dana i primijetite rastu li u vašem okolišu ovi mali hibridni ratnici.


Fotoprilog


Tagovi

Lišaj Bakreni sulfat Vapno Krečenje Voćke Jabuke Štetnici Zaštita Kora Poikilohidrija Bordeaux


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!”

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Bosna i Hercegovina ima evropske propise kada je riječ o upravljanju životinjskim otpadom/nusproizvodima životinjskog porijekla, ali je praksi na djelu primitivizam. Javnih objekta za preradu nema, ali pozitivni primjeri postoje, u privatno... Više [+]