Ljekovitost zove poznata je još od davnina. Spominjao ju je čak i Hipokrat. Danas je mnogima prva asocijacija na domaći sirup i okus djetinjstva.
Iako sirup od zove sadrži šećer, mnogi će se složiti kako je ipak bolji izbor od kupovnih gaziranih pića i industrijskih sirupa. Ima i onih koji ga se nerado sjećaju jer je ponekad, u djetinjstvu, bilo na raspolaganju samo njega.
Osim bijelog, u njegovoj se pripremi može koristiti smeđi šećer ili med, koji ujedno djeluju i kao prirodni konzervansi pa se sirup može sačuvati sve do zime.
Za kvalitetan sirup najvažniji su pravilno ubrani cvjetovi. Zovu ili bazgu je potrebno brati što dalje od saobraćajnica i zagađenih područja.
Idealno je da su potpuno otvoreni, puni žute peludi, dok ocvale ili još zatvorene cvjetove treba izbjegavati. Ne preporučuje se branje rano ujutro ni predvečer zbog rose, kao ni nakon kiše jer ona ispire pelud koja daje prepoznatljiv miris i aromu.
Također, provjerite, ima li na stapkama cvjetova biljnih uši ili drugih insekata. Nakon branja cvjetove je najbolje ostaviti oko sat vremena kako bi eventualne bubice izašle, a potom odmah krenuti s pripremom jer zova brzo vene.
Budući da zova ima krhke grane, prilikom berbe treba biti pažljiv kako se grm bi oštetio.
Osnovna mjera za pripremu sirupa uključuje:
Važno je napomenuti da veličina cvjetova može značajno varirati pa mnogi koriste i veću količinu kako bi sirup bio intenzivnijeg okusa i mirisa. Na primjer, na litar vode može se staviti 15 ili više manjih ili cvjetova srednje veličine.
Cvjetove zove stavite u veću posudu, prelijte vodom te dodajte limun narezan na kriške i limunsku kiselinu. Smjesu dobro promiješajte, poklopite ili prekrijte te ostavite 24 sata na hladnom i tamnom mjestu uz povremeno miješanje.
Sljedeći dan cvjetove i limun dobro iscijedite, a tekućinu procijedite kroz cjedilo ili gazu. Potom dodajte šećer, ponovno promiješajte dok se sav šećer ne otopi. Nakon toga sirup se može dodatno prilagoditi željenoj kiselosti dodavanjem limuna ili limunske kiseline.
Kada je sve gotovo, ulijte ga u prethodno sterilizirane boce koje je potrebno dobro zatvoriti. Čuvajte ga na hladnom i tamnom mjestu, smočnici ili podrumu.
Ako planirate koristiti manju količinu šećera, tada ga pasterizirajte kako bi se spriječilo kvarenje. Sirup se može čuvati i u zamrzivaču, u plastičnim flašama.
Osim za sirupe, koristi se za čajeve, džemove i razne domaće pripravke. U narodnoj medicini često se povezivala s jačanjem imuniteta i ublažavanjem simptoma prehlade.
Važno je ipak naglasiti da sirove bobice, listovi i stabljike zove mogu biti otrovni, zbog čega se biljka uvijek mora pravilno preraditi prije konzumacije.
A vi, sjećate li ga se rado? Kako ga danas pravite? Otkrijte nam u komentaru ispod teksta!
Povezana biljna vrsta
Engleski naziv: Black elder, elderberry | Latinski naziv: Sambucus nigra L.
Zova je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe mogu naći kao zeljaste višegodišnje biljke, a pored nekoliko narodnih imena u BiH se najviše koristi ime za ovu biljku zova. Poznato... Više [+]Tagovi
Autorica