Proizvodnja cvijeća: Kako je iz malog plastenika nastao ozbiljan pogon?

U plastenicima i staklenicima Vrtnog centra Marić u Derventi sezona nikada ne prestaje. Uveliko teku pripreme za novu proizvodnu godinu, a cvijeće koje uzgoje krasi dvorišta i balkone širom ove regije. Vlasnica centra, Mira Marić, u posao je ušla prije više od dvije decenije, gotovo iz nužde, sa jasnom željom da osigura stabilniji prihod za svoju porodicu.

"Počela sam prije 20-ak godina, poslije rata, iz jednog malog plastenika od 100 kvadrata. Danas smo došli do oko 900 kvadrata zatvorenog prostora, uz proizvodnju i na otvorenom. Porodičan je to posao, zimi hladno, ljeti vruće, ali ide se dalje", priča Mira.

100.000 biljaka godišnje

Tokom godine, kroz ovaj vrtni centar prođe i do 100.000 biljaka. Sezona počinje takozvanim "martovskim cvijećem" - ciklamama, cinerarijama i primulama, a potom se nastavlja bogatim izborom balkonskih i vrtnih vrsta.

"Imamo pelargonije, muškatle, surfinije, razne lozice, tamjaniku... teško ih je sve i nabrojati. Za dvorišta su tu kadifice, trajnice, zumbuli, ali i čempresi i drugo zelenilo. Uvijek se jedan ciklus naslanja na drugi", objašnjava.

Iako na prvi pogled djeluje kao miran i kreativan posao, proizvodnja cvijeća zahtijeva stalno prisustvo i pažnju. Svaka biljka ima svoje potrebe, a greške se brzo pokažu.

"Bolesti, insekti, plamenjača, trulež, uvijek nešto prijeti. Biljka je živo biće, traži vodu, hranu, zrak. Ako zakasniš, ona to odmah pokaže. I danas pogriješim, ali se trudim da to bude što rjeđe", iskreno kaže ova proizvođačica.

Troškovi rastu, cijene iste

Poseban izazov predstavlja zimski period, kada je potrebno grijati objekte kako bi biljke preživjele niske temperature. Mira kaže da one ne smiju osjetiti debeli minus, pa je ovdje oko 200 kvadrata pod centralnim grijanjem. Zimi je dežurstvo stalno, ljeti je lakše što se tiče grijanja, ali tada dolazi intenzivno zalijevanje i zaštita. Za vlasnicu, radno vrijeme u sezoni praktično ne postoji.

"Ja sam ovdje od jutra do večeri. Moji radnici odrade svoje i odu kući, ali ja sam stalno tu. Kad uđeš u ovaj posao, nema nazad, ideš naprijed", kaže nam.

Prodaja se uglavnom zasniva na manjim količinama, ali stalnim kupcima iz šire regije. Važno je da se sve proda u samom Vrtnom centru. Ali, uprkos velikom radu, ekonomika proizvodnje sve je nepovoljnija. Troškovi rastu, a cijene ostaju iste.

Proljetno orezivanje ruža: Zlatna pravila za bujno cvjetanje

"Repromaterijal stalno poskupljuje – zemlja, saksije, gnojiva, zaštitna sredstva. Prije tri godine bala zemlje bila je 25 KM, sada je 44, a cijene cvijeća su iste. To je luksuz, nije nešto bez čega se ne može. Cijene su kao kod Kineza, od jedne marke pa do 10-15 KM", dodaje naša sagovornica kroz smijeh.

Plastenici se ponovo pune

U poslu joj pomaže i porodica te dva radnika, a od aprila i nekoliko sezonskih radnika. Dugogodišnja radnica Ranka Popović, kaže da je kroz praksu naučila gotovo sve o proizvodnji.

"Kad sam došla nisam znala ništa, ali me Mira u hodu uvodila u posao. Radim sijanje, presađivanje, zalijevanje, a u sezoni i prodaju. Nikad ne možeš reći da znaš sve, uvijek ima nešto novo", kaže Ranka, dodavši da je svaki početak težak, ali da se trud i rad na kraju isplate.

Upravo u ovim danima plastenici se ponovo pune. Počinje presađivanje, sjetva i priprema za novu sezonu, a posla je, kako kažu, "preko glave za onoga ko hoće raditi".

"Moraš biti uporan i voljeti ovaj posao. Ne možeš sjediti u kući, a da ti je plastenik zatvoren i sunce ugrije, biljka će propasti. Sve moraš ispratiti na vrijeme", poručuje Mira.

Iako su, kako kaže, trenutno dostigli maksimum kapaciteta, vrata za buduće širenje ostavlja otvorenim, možda za neke nove generacije. "Za nas je sada dosta. Ako omladina bude htjela dalje širiti, neka širi", zaključuje Mira.