Njega pustinjske ruže - biljke krupnih i jarkih cvjetova

Adenium je ukrasna biljna vrsta koja zbog svog preljepog cvijeta u potpunosti opravdava svoj drugi naziv - pustinjska ruža. Pustinjska, jer je porijeklom iz pustinjskih krajeva Afrike, Arabijskog poluotoka i Južne Amerike. Ona pripada porodici oleandera (Apocynaceae), a najčešće uzgajana vrsta je Adenium obesum, pored njeg popularne su i vrste A. arabicum, A. multiflorum, A. socotranum.

Ove vrste su vrlo popularne i u našim krajevima zbog svog bonsai izgleda i mogućnosti formiranja interesantnih oblika krošnje i zadebljalog stabla. Imaju jarke cvjetove različitih boja i nisu tako teške za održavanje. U zavisnosti od vrste i uslova uzgoja, prvi cvjetovi se javljaju u drugoj ili trećoj godini života, dok se samo u idealnim uslovima mogu javiti već nakon osam mjeseci. Pustinjsku ružu krase krupni cvjetovi veličine od 5 cm do 8 cm, koji ostaju otvoreni duži vremenski period.

Zahtjevi za supstratom i posude za uzgoj

Za razliku od većine sobnog cvijeća, adenium ne podnosi tešku zemlju. Zemlja u kojoj se uzgaja bi trebala biti ocijedita i rastresita. Odgovara mu supstrat za sukulentne biljne vrste, kao što su kaktus, aloja i dr. Ako ne želite da kupujete zemlju, možete je sami napraviti: 2/3 pijeska pomiješati sa 1/3 zemlje uz dodatak krupno mrvljene cigle ili šljunka.

Starije biljke ne zahtijevaju duboke saksije, već one trebaju biti što pliće. Plitke saksije doprinose boljem formiranju korijena, a samim tim i do neobičnog, ali lijepog izgleda. Umjesto plastičnih saksija poželjno je koristiti glinene ili porculanske posude kada god je to moguće.

Pustinjska ruža ne voli često presađivanje. Presađivanje se obavlja na svake dvije do tri godine, ili u izuzetnim slučajevima kad posuda postane mala. Uslijed češćeg presađivanja, biljke troše svoju energiju na razvoj korijenovog sistema umjesto na cvjetanje. Stoga je vrlo vjerojatno da u godini presađivanja ne dođe do cvjetanja. Pustinjska ruža najbolje reaguje kada se presađuju sredinom proljeća.

Što toplije i svjetlije

Adenium je veoma osjetljiv na niske temperature. Pri temperaturi manjoj od 10̊ C ispoljava prve znake propadanja u vidu odbacivanja listova, a u kasnijim fazama dolazi do nepovratnog sušenja biljke. Idealne temperature za rast i cvjetanje se kreću u rasponu od 24˚C do 36˚C, a takođe u kratkom vremenskom periodu može da podnese i ekstremno visoke temperature do 49˚C. Pri visokim temperaturama obustavlja svoj rast i cvjetanje, sve dok se temperature ne vrate na optimum.

Za cvjetanje zahtijeva veliku količinu prirodne svjetlosti, koja u prosjeku iznosi pet do šest sati dnevno, pa čak i do osam sati dnevno. Iako zahtijeva puno svjetlosti, tokom ljetnih mjeseci mlade biljke (starosti do jedne godine) potrebno je skloniti sa direktnog sunčevog svjetla kako ne bi došlo do oštećivanja biljke u vidu pojave ožegotina na listu i stablu. Velika količina svjetlosti takođe je potrebna kako bi cvjetovi bili jarkih boja i nijansi.

Prihrana i zalivanje

Sa kretanjem vegetacije neophodno je početi sa prihranom. Prihrana se vrši na svakih 15 dana tekućim đubrivima koja su bogata fosforom, magnezijumom i željezom. Da ne bi došlo do oštećivanja mladih korijena, prije prihrane potrebno je malo navlažiti zemlju.

Kao sukulentna biljna vrsta, ne zahtijeva puno vode. Zalivanje se vrši samo kada je zemlja potpuno suha i potrebno ga je prilagoditi godišnjem dobu. Tokom zime, biljke su u stanju mirovanja i u prosjeku se zalivaju na svakih 10-tak dana, dok u ljetnim mjesecima kada dolazi do bržeg isušivanja zemljišta, zalivanje se u prosjeku obavlja na svaka tri do četiri dana.

Kao i kod većine preljepih biljka, tako i kod pustinjske ruže nije na odmet napomenuti da je mliječno bijeli sok iz listova i stabla jako otrovan, pa ga treba držati van domašaja djece i kućnih ljubimaca, a u slučaju kontakta sa bijelom tekućinom obavezno isprati ruke mlakom vodom i sapunom.