Magnolija, ukras parkova

Evo još jednog ukrasnog grma koji krasi parkove i dvorišta, magnolija, lat. Magnolija grandiflora kod nas je najzastupljenija. Ovaj rod ima preko 240 cvjetnih vrsta, a nabrojaću samo neke: M. grandiflora, M. acuminata, M. amazonica, M. grandis, M. aromatica, M. balansae, M. sargentiana itd. Porijeklo vodi iz Azije i Sjeverne Amerike, a ime je dobila po francuskom botaničaru Pierru Magnolu.

Izgled biljke

Ova ukrasna biljka cvjeta prije nego što izlista, cvjetanje traje od maja do septembra. Upravo njena ljepota se ogleda u cvjetovima koji mogu biti ljubičasti, rozi, bijeli ili žuti, krupni su i blagog mirisa. Plodovi ove biljke su zbirni i podsjećaju na šišarku. Listovi su kožasti, krupni i zeleni i takođe pored cvjetova dekorativni. Rastom dostiže visinu i do 5 m, a najčešće se oblikuje u grm, mada može biti i stablo.

Zahtijeva duboko, umjereno vlažno zemljište sa manje kreča. Otporna je na niske temperature, voli izloženost direktnom suncu, ne voli sjenu. Osjetljiva je na jake vjetrove te je treba zaštiti od istih ili izbjeći sadnju u takvom području.

Sadnja i orezivanje

Sadi se u aprilu mjesecu i pošto se korijen formira u površinskom sloju, sadnju treba obaviti plitko. U protivnom, duboka sadnja može dovesti do sušenja i propadanja cijele biljke. Cvjeta već nakon godinu dana sadnje. Sadnja se može obaviti i u jesen, ali se preporučuje u proljeće.

Razmnožava se reznicama, što je češći slučaj i u praksi, a i iz sjemena. Nije zahtjevna biljka što se tiče orezivanja, ali blago orezivanje je potrebno radi postizanja i održavanja željenog oblika. Prilikom orezivanja svakako odstraniti oštećene i isprepletene grane. Poželjno je velike rezove zaštiti kalemarskim voskom jer je magnolija podložna infekciji.

Ne preporučuje se okopavanje oko biljke baš zbog plitkog korjena, jer se okopavnjem može oštetiti i dovesti do sušenja, niti se preporučuje sadnja bilo kakvog drugog cvijeća oko debla.