Ljekoviti plućnjak promjenom boje cvijeća javlja pčeli gdje je ostalo nektara

Plućnjak (Pulmonaria officinalis L.) poznata je rano-proljetna cvjetnica. Prezimljava u obliku prizemnih listova i zato je već krajem februara spreman za nagli rast. Trajna je zeljasta biljka lako prepoznatljiva po svojim rozo-plavim cvjetićima. Pripada porodici boražinovki (Boraginaceae) uz boražinu, gavez i nezaboravak. Raste mjestimično gusto prekrivajući šumsko tlo. Sakupljači ljekovitog bilja često baš njegovim branjem započinju sezonu pripremajući čaj.

Izrasta iz prizemne rozete u nerazgranatu stabljiku obraslu kratkim i oštrim dlačicama. Uspravne stabljike narastu do 30 cm u visinu na vrhu noseći cvjetove. Listovi su pustenasto-dlakavi, ovalni i dugi do 12 cm. Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika ove biljke su svjetlije mrlje na licu lista. Čaška dvospolnih cvjetova je cjevasto-zvonasta, a boja vjenčića varira od roze, preko crvene pa do ljubičaste i plave. Cvijet čini 5 latica sraštenih u obliku cilindra. Na jednoj stabljici se mogu naći različito obojeni cvjetovi od marta do maja. Plod je crni sjajni oraščić.

Često ga nalazimo u bjelogoričnim šumama hrasta, bukve i graba na vlažnim sjenovitim lokacijama. Najbolje mu odgovara dobro drenirano tlo, bogato humusom. I on sam služi kao hrana nekim vrstama leptirovih larvi.

Zanimljivosti o plućnjaku

Ime plućnjak biljka je dobila prema latinskoj riječi Pulmonaria. Rani radovi Dioskurida i Galena udarili su temelje tzv. Teoriji signatura. Razvijana je do 16. stoljeća kao filozofija gdje je Paracelzus tvrdio da priroda oblikuje biljne dijelove (označava ih) prema njihovoj ljekovitoj svrsi. Drugim riječima, da dijelovi biljaka koji sliče na pojedine ljudske organe, i služe za liječenje bolesti tih istih organa. Flekasti listovi nekima su nalikovali na oštećeno plućno tkivo pa se koristio za liječenje bolesti disajnih puteva. Prema dostupnoj literaturi njemački liječnik Leonhart Fuchs dao je ime rodu Pulmonaria, a 1753. Linne je dao ime vrsti officinalis. Sve to na stranu, lišće ove biljke sadrži tvari koje oslabljuju djelovanje nekih patogena disajnih puteva.

Pojedini cvijet traje 6-8 dana i kada se tek oformi napadne je ružičasto-crvene boje. Kako stari, isti cvijet mijenja boju prema tamno plavoj tako da na jednoj biljci istovremeno stoje cvjetovi različitih boja. Po ovoj je karakteristici i lako uočiti ga u šumi. Hemija iza ove pojave je jasna; tokom cvatnje mijenja se pH u laticama koji utječe na boju pigmenta antocijanina. Promjena boje započinje kada je cvijet oprašen i kiseli stanični sokovi postaju sve više alkalni pa se roza pretvara u plavu. Postoje različite teorije o vezi između oprašivača, oplodnje i boje cvjetova. Nije još definitivno je li boja cvjetova uzrok ili posljedica oprašivanja. No, čini se da promjenom boje efikasno može smanjiti posjete oprašivača cvijetu koji je već ostario i vjerojatno je već oplođen. Plavi nemaju više nektara. Na ovaj način, oprašivači niti biljka ne troše vrijeme uzalud. Cvate od marta do maja.

Svjetlije sivkaste mrlje na listovima, tako karakteristične za plućnjak, zapravo su mali zračni džepovi koji služe za hlađenje naličja lista. Na ovim mjestima je hlorofil maskiran zrakom i teže uočljiv-svjetlija zelena. Logično je stoga za zaključiti da kultivari s više srebrnih mrlja na listovima mogu podnijeti toplije pozicije.

U maju i junu, već će tvoriti male plodove s 4 sjemenke. I u ovom slučaju, biljka je uspostavila pametnu saradnju s insektima. Sjemenke su skrivene u mesnatim jastučićima koje mravi vole. Zato će mravi odnijeti sjemenke u svoja gnijezda i nahraniti svoj pomladak, a sjemenka će moći proklijati pod zemljom.

Omiljena medonosna biljka

Omiljena je medonosna biljka koja privlači pčele, bumbare i leptire, pa mu je naziv na nekim drugim jezicima osim s plućima povezan i s medom. Posjećuju ga Bombus bimaculatus, Apis mellifera, Bombylius maojr i Gonepteryx rhamni. 

Jedna je od rijetkih biljnih vrsta koja može preživjeti ispod stabla crnog oraha jer on proizvodi fitokemikalije otrovne za većinu niskog raslinja.

Rod Pulmonaria se sastoji od 18 vrsta od kojih je 8 dobro poznato: Pulmonaria affinis (Francuska, Španska), Pulmonaria angustifolia (od centralne Evrope do Rusije), Pulmonaria longifolia (od Velike Britanije do Španije), Pulmonaria mollis (od centralne Evrope do Azije), Pulmonaria officinalis (cijela Evropa), Pulmonaria rubra (Balkan), Pulmonaria saccharata (od Francuske do Italije) i Pulmonaria vallarsae (Italija).

Postoje razni kultivari i hibridi za koje se komercijalno sjeme uzgaja, a služe kao dekorativna biljna vrsta. Neki od novijih kultivara imaju srebrno obrubljene listove s mrljama. Danas su to većinom hibridi vrsta P. saccharata, P. angustifolia i P. longifolia. Neki od najcjenjenijih su: "Berries and Cream" ima srebrnasto lišće i roze cvjetove, "Bertram Anderson" ima dugačke uske tamno zelene svjetove sa srebrnastim mrljama i cvjetove koji su ljubičasto-plavi, "Excalibur" ima srebrno bijele listove sa zelenim marginama i rozo cvijeće, "Mrs. Moon" srebrno-bijele tačkaste listove i cvjetove koji mijenjaju boju iz roze prema plavoj, "Pierre's Pure Pink" ima zelene listove sa srebrnim tačkicama, "Raspberry Frost" noviji je hibrid s koraljno crvenim cvjetovima sa srebrnastim listovima svjetlijeg ruba, "Raspberry Splash" ovaj hibrid bogato cvate malinasto ružičastim cvjetovima, "Roy Davidson" ima tamno zelene listove sa srebrnim mrljama i blijedo plave cvjetove, "Sissinghurst White" bijelog je cvijeća.

Zdravstvene blagodati

Biološka aktivnost ove biljke rezultat je međudjelovanja različitih ljekovitih tvari u biljci kao što su antocijanini, alkaloidi, flavanoni, flavoni, lignani, polifenoli, polifenolne kiseline i hidroksicinamične kiseline. U dostupnoj naučnoj literaturi navedeno je skoro 100 prepoznatih fitokemikalija iz plućnjaka, ali je fitokemijskim profiliranjem utvrđeno da skoro 80% njenog sadržaja čine fenolne kiseline: od toga najviše ružmarinska, litospermična  i salvianolična kiselina.

Do sada su već istražene njegove različite upotrebe (antioksidativna, antiupalna, antianemična, antibakterijska antikoagulacijska, kod zaraštanje rana, neuroprotektivna, antikonvulzivna i za izbjeljivanje kože). Za neka je utvrđeno limitirano terapijsko djelovanje.

Potencijalni antioksidans

Njegova uloga kao antioksidansa zbog sadržaja polifenolnih kiselina bi bila jedna od najvažnijih. Povoljno bi djelovala na artritis, karcinom, upale i diabetes. Na desetke različitih istraživanja dokazalo je antioksidativni utjecaj. Pokusi su rađeni s vodenim i alkoholnim ekstraktom, nadzemne mase ili korijena, na različite stanične kulture i uz razne metode degradacije stanica. U pokusima su korišteni dijelovi nekoliko različitih vrsta iz roda Pulmonaria. Čak su nedavno naučnici pripremili srebrne i zlatne nanočestice vodenog ekstrakta P. officinalis jer nanočestice često pojačavaju terapijsku aktivnost. Zlatne su imale jaču antioksidativnu efikasnost. Plućnjak djeluje protektivno na DNA oštećenja i citotoksičnost uslijed djelovanja vodikovog peroksida.

Protuupalno djelovanje

Hronično upalno stanje može pogodovati pojavi mnogih bolesti kao što su: karcinom, artritis, pretilost, dijabetes, krvožilna oboljenja, i dr.. Kao alternativno liječenje, najčešće se koristio kod oboljenja disajnih puteva, zatim za iskašljavanje i protiv raznih upalnih procesa. Jednim komparativnim istraživanjem ekstrakt P. officinalisa je pokazao jače antiupalno djelovanje nego P. obscura. U njemu je prepoznato čak 10-ak tvari koje bi mogle djelovati antiupalno: (menisdaurin, globoidnan A i B, hlorogenična kiselina, ružmarinska kiselina, litospermična kiselina, salvianolična kiselina, kvercetin, i dr.). Zbog sadržaja sluzi, koristan je kao dodatna terapija za iskašljavanje, za astmu i hronični bronhitis.

Inhibicija acetilkolinesteraze

Slabljenje djelovanja neurotransmitera se koristiti kao strategija u terapiji neurodegenerativnih stanja, uključujući Alzheimera. Učestalost ove bolesti raste i u SAD-u je ona postala 6. najčešći uzrok smrti. Etanolski ekstrakt P. officinalis usporio je i oslabio djelovanje spomenutog enzima, a samim time pokazao je i potencijal za tretiranje Alzheimera. Potrebno je provesti daljnja istraživanja.

Izbjeljivanje kože

Biljke se upotrebljavaju u kozmetičke svrhe od pamtivijeka. Inhibicija tirozinaze je prihvaćeni način za izbjeljivanje kože ili smanjenje pigmentacije. Tirozinaza je enzim koji stvara melanin, no njegovo preveliko lučenje ili prejako djelovanje dovodi do neujednačeno pigmentirane kože: hiperpigmentacija vezane uz dob, pjegice, staračke pjege, hiperpigmentacija nakon upale, i sl. Etanolski ekstrakt plućnjaka je ublažio djelovanje tirozinaze.

Sredstvo protiv zgrušavanja krvi

Sredstva protiv zgrušavanja krvi mogu biti korisna kod nekih zdravstvenih stanja kao što su: atrijska fibrilacija, bolesti koronarnih žila, ishemijski udar, miokardijalni infarkt, plućna embolija, restenoza stenta, kardiopulmonarne bypass operacije, i ostali problemi srčanog ritma. Srčani udar i druge krvožilne bolesti su jedan od najčešćih uzroka smrti u svijetu. Čini se da zbog sadržaja glikopeptida u ekstraktu plućnjaka on djeluje i kao sredstvo protiv zgrušavanja krvi. Potrebno je provesti daljnja istraživanja da bi se omogućilo njegovo korištenje kao antikoagulansa.

Antibiotsko djelovanje

Kroz historiju se upotrebljavao za tretiranje infekcija disajnih puteva. Zato su naučnici testirali njegovo djelovanje protiv poznatog bolničkog patogena Staphylococcus aureus (SA). U in vitro pokusima ekstrakt P. officinalis nije bio efikasan kao antibiotik, ali je pokazao antivirulentna svojstva i onemogućio SA da stvara toksine.

Sredstvo protiv anemije

Anemija je ozbiljan javno-zdravstveni problem koji utječe na zdravlje svih dobnih skupina, pogotovo male djece i trudnica. Učestalost u svijetu se drastično povećala od 1990. do 2019. godine. Nedostatak željeza je najčešći uzrok, a željezo je integrativni dio hemoglobina. Neki biljni suplementi su se pokazali korisnima za tretiranje anemije. Prisutnost krvotvornih mikroelemenata (kao što su Fe, Mn, Cu i Co) u plućnjaku mogla bi biti u povezanosti s njegovim djelovanjem na jačanje krvi.

Na štakorima s anemijom testirano je djelovanje ekstrakta P. Mollis i za 8-9 dana povećala se količina hemoglobina u njihovoj krvi slično kao djelovanjem sintetskog lijeka za anemiju. Dodatno, zbog djelovanja tanina, se koristio kao adstringens protiv proljeva.

Sredstvo protiv konvulzija

Epilepsija je značajan uzrok invaliditeta u svijetu. Samo u 2016. godini više od 45 miliona ljudi u svijetu patilo je od aktivne epilepsije. Razvoj biljnih alternativa mogao bi smanjiti nus pojave uzimanja sintetskih lijekova protiv napadaja, a i umanjiti pojavu otpornosti na dosadašnje lijekove. Dugoročno oralno davanje vodenog ekstrakta P. obscura pokazalo je pozitivne efekte na mozak štakora i odsutnost epileptičnih napadaja. Pretpostavka je da sadržaj antocijanina, flavonoida, askorbinske i ružmarinske kiseline ima utjecaja na ovo djelovanje. Potrebno je provesti daljnja istraživanja.

Zaraštanje rana

Terapija povreda i rana biljnim pripravcima mogla bi smanjiti troškove takvog liječenja. U istraživanju je korišten ekstrakt P. officinalis za proizvodnju bioaktivnog hidrogela za oblaganje rana. Osim njega, u hidrogelu je bila pirika i preslica. Ovaj balzam je umanjio oštećenje kolagena glikacijom. Dodatno, za biljku plućnjak kao i za njenog rođaka gaveza poznato je da sadrži alkaloid alantoin koji potiče epitelizaciju i regeneraciju kože, često korišten kod ekcema i opekotina.

Koristan, ali zaboravljen

Rod plućnjaka upotrebljavan je u liječenju od antičkih vremena za tretiranje različitih stanja. Prvenstveno je korišten za liječenje respiratornih bolesti zbog svog izgleda. Neke od tradicionalnih upotreba su i naučno potvrđene, a za neke je još potrebno provesti brojna istraživanja (probavni problemi, upale mokraćnog sistema, preobilna menstrualno krvarenje). Hemijski sastav čini ove biljke dobrim kandidatima za alternativnu terapiju protiv kroničnih upalnih oboljenja. Ipak, nedostaje još puno in vivo pokusa na tu temu. Definitivno je korisno njegove listove ponekad uključiti u salate ili variva jer zbog sadržaja fenolnih kiselina ova biljka može spriječiti oksidativni stres i oštećenja staničnih struktura.

Samoniklo zeljasto bilje već je stoljećima naša šumska apoteka, a bar mi možemo lako pronaći nezagađena staništa ljekovitog bilja.