Lako do vlastitog uzgoja začinskog bilja!

Sve ljepše i toplije vrijeme natjeralo je zaljubljenike u uređenje bašta da se uhvate prvih proljetnih radova. Priprema i gnojidba zemlje, uređivanje gredica tek su uvertira u ono što slijedi - sadnju presadnica.

Rajčice, paprike, patlidžani, krastavci, gotovo su nezaobilazno povrće u svakoj bašti. Vrtlari rekreativci vole isprobavati i s raznim vrstama egzotičnog povrća, ne toliko udomaćenog u našim baštama. No, u posljednje vrijeme sve je popularniji i kućni uzgoj začinskog bilja.

Prodaja začinskog bilja u posljednjih je nekoliko godina u stalnom porastu. Najviše se na kupnju i uzgoj odlučuju ljudi srednje životne dobi, ali i sve više mladih ljudi. Očito se na tržištu mijenjaju trendovi kad je u pitanju domaći i zdravi uzgoj.

Bosiljak, timijan, melisa, mažuran, vlasac, kadulja, menta, kopar, ruta dio su najpopularnijih začinskih biljaka.

Uzgajivači tvrde da su ljudi spoznali sve pozitivne karakteristike začinskog bilja. Nisu samo korisne u kuhinji već imaju i brojna ljekovita svojstva. Tako je, primjerice, kadulja odlična za grlo kod prehlada, menta služi za smirenje, ali i čisti probavni sustav, timijan također ima brojna ljekovita svojstva, ali se istodobno obavezno koristi kao začin mesnih jela. Puno ljudi i dalje ima percepciju da je začin najlakše kupiti u prodavaonici. No, samo u domaćem uzgoju možete biti apsolutno sigurno da ste dobili čisti i zdravi začin.

Začinsko bilje odlično se uklapa u svaku baštu. Raznih oblika, formi listova, šarenih boja, začinsko bilje ima i dekorativnu ulogu. Velika prednost uzgoja začinskog bilje je i da ne morate nužno imati vlastitu baštu. Dovoljan je tek balkon ili prozor.

Začinsko bilje može se uzgajati i u teglicama na balkonu, u zatvorenom prostoru. Mogućnosti su nebrojene. Bitno je samo pridržavati se određenih pravila. Neko bilje traži više vlage, drugo više topline. U svakom slučaju odlučite li se za začinsko bilje, nećete pogriješiti. Dobit će te lijepo uređeni prostor i vlastite svježe ili sušene začine.

Tko je tko u svijetu začinskog bilja?

• Bosiljak (običan, sitnolisni i crveni) - traži sunčano i od vjetra zaštićeno mjesto. Za uzgoj je potrebna obična vrtna zemlja i ne traži previše vlage, posebno ako se uzgaja u teglicama. U pučkoj medicini koristi se za smirenje, poboljšavanje probave i kao sredstvo za izlučivanje mokraće. U kulinarstvu se koriste svježi listovi, dok kod sušenih treba biti oprezan jer bosiljak postaje intenzivnog, gotovo paprenog okusa.
• Mažuran (zeleni i šareni) - traži osunčano mjesto. Slatkastog je mirisa i gorko-slatkog okusa. Najčešće se koristi svjež jer tako daje jaču aromu. U jela se stavlja na kraju kuhanja, jer duljim kuhanjem gubi aromu. Koristi se kod problema s grčevima, upale grla. Čaj od mažurana ublažava posljedice prehlade i bronhitisa.
• Vlasac - nezahtjevna biljka za uzgoj koja voli puno vlage. Sadrži eterična ulja koja snižavaju krvni tlak i potiču apetit. Koristi se za čišćenje krvi i organizma. Dobar je izvor vitamina C. Kod pripreme jela dodaje se na kraju jer termičkom obradom brzo gubi svoju aromu.
• Kadulja (zelena, ljubičasta, trikolor i žuta) - traži puno sunca i topline, osjetljiva je na mraz i previše vlage pa njezin uzgoj u kontinentalnom dijelu traži puno pozornosti. Dobar je borac protiv virusa, bakterija i gljivica. Zbog intenzivne arome potrebno je pažljivo dozirati kod pripreme jela, posebno u kombinaciji s drugim začinima.
• Ružmarin - baš kao i kadulja, traži puno sunca i topline te se na kontinentu mora sklanjati od mraza i hladnoće. Potiče cirkulaciju, liječi glavobolju i poboljšava pamćenje. Koristi se u aromatiziranju ulja i octa te posebno kod pripreme ribljih specijaliteta.
• Timijan (obični, šareni i limunski) - voli puno svijetla i topline. Poznat je kao prirodni lijek protiv anemije, groznice, probavnih smetnji, ali i mamurluka. U gastronomiji ima iznimno široku primjenu. Dodaje se marinadama, umacima, ribljim specijalitetima i jelima s roštilja.
• Melisa ili matičnjak - lako se uzgaja jer uspijeva u svim vrstama zemlje i dobro podnosi niže temperature. Blagonaklono djeluje na živčani sustav te se koristi za smirenje, nesanicu i otklanjanje stresa. Ulje matičnjaka je na iznimnoj cijeni što diktira i njegovu relativno visoku cijenu. Ulje se koristi kod masaža i liječenje herpesa.
• Menta - voli humusno i vlažno tlo. U prehrani ima široku upotrebu jer se kao začin dodaje juhama, salatama, jelima od povrća, slatkim delicijama i osvježavajućim pićima. U narodnoj medicini koristi se za održavanje zdravlja usta i usne šupljine, smiruje probavni sustav, jača imunitet te ublažuje posljedice alergija i astme.
• Kopar - višegodišnja biljka za koju se ne preporuča uzgoj u zatvorenom prostoru, jer voli puno prostora na sunčanom mjestu. Uspješno pospješuju apetit, olakšava probavu i umiruje živce te jača otpornost na bolesti i djeluje protiv infekcija. U kuhinji se koristi kao dodatak salatama, umacima, jelima od ribe i kiselim marinadama. Neizostavni je dodatak prilikom kiseljenja krastavaca za zimnicu.
• Ruta - voli sunce ili polusjenu. Uspijeva u rahloj i lakoj zemlji s ne previše vlage. U kulinarstvu se koriste osušeni listovi, ali u vrlo malim količinama zbog iznimno jake arome. U narodnoj medicini preporuča se za snižavanje krvnog tlaka, jačanje žila i smirenje.

Foto: Robert Peharda