Kako suzbiti šimširova moljca?

Upozoravam na pojavu, relativno, nove invazivne vrste štetočine šimširovog moljca lat. Cydalima perspectalis. Ova štetočina je nova kod nas i u regionu, velike probleme pravi u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni. Porijeklo vodi iz Azije, a u Evropi je prvi put zapažena 2006. u Njemačkoj. Pretpostavlja se da je u Njemačku uvezena zaraženim sadnim materijalom, a odatle se širi u ostale dijelove Evrope.

U Hrvatskoj, kao i Srbiji, je prisutna već tri godine, a kod nas je prenesena godinu dana kasnije. Šimširov moljac je bio već prisutan i prije ovog zahlađenja i pojedine grmove šimšira je obrstio i osušio. Moguće je da će naglo zahlađenje redukovati ovu štetočinu, ali ipak moj savjet je da se šimšir, ukrasni grmovi i živa ograda dobro pregledaju i utvrdi prisustvo gusjenice koja se hrani listom ovog ukrasnog bilja i potpuno ga obrsti, tj. izaziva potpunu defolijaciju šimšira, što može dovesti do sušenja cijelog grma.

Izgled štetočine

Leptir (imago) je bijele boje, jaja odlaže sa donje starne lista. Mlade gusjenice su zelene boje, borave u unutrašnjosti biljke skrivajući se i hraneći listom. Starije gusjenice su zelene boje s karakterističnom crnom prugom i tankim bijelim prugama te crnim tačkama na leđnoj strani, proždiru čitave listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom.

Globrst je prvi znak uz svilene niti paučine da se radi o šimširovim moljcu. Štetočina ima dvije do tri generacije godišnje, prezimljava u stadiju gusjenice, a prva generacija se javlja u proljeće. Njegovo prisustvo može biti i do oktobra, zavisno od vremnskih uslova. Hrani se listom šimšira, božikovinom i japanskom kurikom, na sreću ne napada voćarske i povrtarske kulture.

Problem kod suzbijanja

Najveći problem kod suzbijanja ove štetočine je u tome što se oštećenja kasno uočavaju baš iz razloga toga što mlade gusjenice napadaju unutrašnji dio biljke skrivene i kad se štete uoče prilično su velike. Obično se štetočine uoče kasno kad je veći dio lisne mase već uništen, pa biljka obično strada. Razumljivo je da su starije gusjenice otpornije na insekticide i samim tim suzbijanje je otežano, a na jednoj biljci ih može biti oko stotinu.

Mjere suzbijanja

Jedna od prvih mjera je redovno pregledanje biljaka na okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i dobro pregledati unutrašnjost bijke. Od mehaničkih metoda i ekološki prihvatljiva je sakupljanje i uništavanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava. Zatim u proljeće se grmovi mogu isprati mlazom vode pod velikim pritiskom, te nakon toga gusjenice sakupiti i uništiti. Izgrižene, suhe i zaražene dijelove treba spaliti. Ponekad je pri velikom napadu potrebno skroz skraćivanje biijke. Nakon toga biljka istjera nove zdrave mladice.

Na tržitu ne postoji preparat koji je registrovan upravo za ovu štetočinu, ali dobre rezultate daju insekticidi koji su regostrovani za druge štetočine na ukrasnom bilju, u organskoj proizvodnji je dozvoljen Neem tako da i on dolazi u obzir.

Ako su biljke u dobroj kondiciji lakše će se oduprijeti napadu ove štetočine.

Foto: Danijela Plavšić