Izumire li tradicija uzgoja agava?

Armando Acevez sa sjeverozapadne visoravni Jaliscoa u Meksiku je jimador ili uzgajivač plavih Weber agava, čiji nektar čini krv unosne industrije tekile. Ovo žestoko piće proizvodi se isključivo od te biljke koja primarno raste na iznimno malom području pokrajine Jalisco. Plava agava kao odrasla biljka može narasti u visinu do 2,5, a u širinu do 3,5 metra te poživjeti i do 15 godina.

Acevez agavu bere ručno jer je to zanat koji se nije mijenjao od 1.600-te godine, kada je tekilu izumio španjolski kolonizator. U njegovoj obitelji se tradicija berbe prenosi s generacije na generaciju. Upravo zbog specifičnog načina uzgoja, nasadi ove biljke upisani su i na UNESCO-voj listi svjetske baštine.

Jimadorska tradicija u Meksiku izumire

Nasadi agave upisani su i na UNESCO popis svjetske baštine.

Dok potražnja u svijetu za tekilom raste, u Meksiku je sve manje jimadoresa koji beru plavu agavu.

I dok tradicionalni jimadori nestaju, potražnja za visokokvalitetnom tekilom u svijetu iz godine u godinu raste. Industrija je to vrijedna preko milijardu dolara, a sedam od 10 proizvedenih litara se izvozi diljem svijeta. No, mlađe muške generacije okreću se od tradicionalnog načina poljoprivrede. "Gotovo svaki čovjek u mojoj obitelji je bio jimador, generacijama unatrag, to je tradicija" kaže Acavez koji priznaje kako će dok god bude mogao žeti, biti jimador.

No, većina jimadora su stariji jer mlađi ne žele raditi u berbi. Stoga Acavez misli kako bi se trebali zabrinuti jer i sam ima 11-godišnjeg sina kojemu ne želi da nastavi s radom na zemlji, već da ulaže u svoje obrazovanje, za što sam nije imao priliku. Acavez radi u timu s desetak uzgajivača među kojima je i njegov brat te nećak. Oni vješto sjeckaju sočne jezgre poznate kao piñas koje sliče velikim ananasima, uklanjajući s njih gorko lišće. Nakon toga ih odnose u obližnju Patrón destileriju gdje se kuhaju, melju i fermentiraju prije nego li postanu vrhunska tekila.

Prva tekila proizvedena je u 16. stoljeću, a za nju se koristi jezgra plave agave, sočne zeljaste biljke koja pripada obitelji ljiljana. Samo u Meksiku postoji više od 130 vrsta agava, ali samo od ove se proizvodi tekila. Godišnji prinos se kreće oko 300 milijuna biljaka, a sve su, kako navode pojedini izvori, namijenjene isključivo proizvodnji tekile.

Mijenja se višestoljetni način žetve?

Izumiranje nove generacije uzgajivača agave je simptom sve većeg napuštanja poljoprivredne djelatnosti u Meksiku. Podaci pokazuju da je radna snaga na farmama brojčano pala za dva milijuna između 1995. i 2010., dok su plaće u poljoprivredi ostale gotovo nepromijenjene.

Miguel Fonseca, šef je za agave u Patrónu, tvrtki koja treba oko tri i pol milijuna biljaka agave svake godine kako bi se zadovoljila sve veća potražnja. Sve biljke ručno trebaju ubrati jimadori prema točno određenim metodama. "Jimadoresi znaju i prepoznaju koja agave su zrele za žetvu prema našoj točnoj specifikaciji", rekao je Fonseca za Guardian, napominjući kako moraju žeti agave na isti način kao onaj prije 400 godina, a većina jimadoresa ga je naučila od svojeg oca.

"Sada imamo nekoliko mlađih ljudi koji su preuzeli posao jer puno mladih radije odlazi gradove ili SAD", dodao je on. Fonseca predviđa kako bi povećanje potražnje moglo promijeniti višestoljetnu metodu žetve. "Mislim kako bi u slijedećih 30 ili 40 godina mogli imati strojnu berbu agava u kojoj više neće biti jimadoresa", rekao je.

Kriza agave pogodila je Meksiko u ranim 2000.-ima. Cijena kilograma usjeva porasla je za gotovo 1.000%, a plaće jimadoresa se nisu mijenjale. Pomak se, ipak, dogodio, prema autoru knjige Kako su gringosti ukrali tekilu Chantalu Martineau jer su farme agava sada većinom u domeni poljoprivrednih tvrtki dok su u prošlosti jimadoresi imali svoje farme.

Jimadori su danas obavijeni mistikom, jer stoljećima je njihov posao promatran kao vrlo romantičan, uronjen u tradiciju, gdje se znanje prenosilo s koljena na koljeno, od malih nogu. No sada se gubi, uloge su izmijenjene, a neki govore da tekila više nije kvalitetna kao nekad upravo zbog toga što uzgajivači više ne uče od očeva, djedova već to postaje više rutinski posao. Uzrok je i u nedostatku pravne zaštite tradicionalne zemljoradnje od strane države i meksičkih zakona, kao i činjenici da većina maldih odlazi sa zemlje. Mnogi ne nastavljaju sa obiteljskim poslom, a to se može vidjeti diljem Meksika.

Foto: theferventshaker.wordpress.com