Informatičar pravi ljekovite tinkture: Svaka biljka je priča za sebe

Ljekovite tinkture od crne zove, kantariona, šipka ili koprive, vješto izrađuje Marko Popović iz Vranja u Srbiji, inače informatičar po struci. Zbog ličnih zdravstvenih problema okrenuo se biljkama i počeo da ih koristi kako bi ublažio tegobe. Vremenom je počeo da ih upoznaje i da sam priprema različite tinkture. Najprije za svoju porodicu, a potom i za prijatelje.

U ovaj svijet ozbiljnije je ušao kada se udružio sa društvima koja se bave berbom ljekovitih biljaka. Od njih je učio i sve što je trebalo da zna o njihovim svojstvima, načinu berbe i spremanju tinktura. Uporedo, čitao je stručnu literaturu kako bi znanje dodatno nadogradio. Ipak, ističe da se o ljekovitom bilju najviše uči tek kada se krene u berbu, ali sa dobrim poznavaocem.

Nijedna ljekovita biljka ne raste svuda i na svakom mjestu. Da bi došao do onih zdravih i kvalitetnih za svoje tinkture, sa ljudima sa kojima je učio ovaj zanat, zašao je duboko u planinske terene Vlasine, Kopaonika, Stare planine, kao i predjele oko Manastira Svetog Prohora Pčinjskog.

"Nevjerovatan je osjećaj kada svojom rukom uberete neku od tih biljaka, o čijim ljekovitim svojstvima su napisane knjige pre 100, pa i više godina. A kada još probate njihov okus i u nozdrvama osjetite i miris, onda je zapamtite za čitav život", priča naš sagovornik.

Svaka biljka je priča za sebe

Jedan dan potreban je da bi se upoznala jedna biljka na terenu, priča nam on. Ako bi svaki dan tokom godine išao u berbu, znao bi svojstva 365 biljaka. Za pet godina bi mogao da kaže da poznaje više od 1.000, što predstavlja jednu pravu enciklopediju.

Svaka biljka je, priča za sebe, kaže Marko, a priprema se onda kada u sebi sadrži najjača ljekovita svojstva. Berbu treba obavljati po lijepom i sunčanom vremenu, ali i kada je zaredom bilo najmanje četiri sunčana dana. Tinkture od crne zove, podubice, ćuranovog repa, kantariona, šipka, koprive pravi ručno i bez ikakvih dodataka. Posebno se raduje crnoj zovi od čijeg cvijeta se u njegovom kraju pravi sok. Ljekovite su njene crne bobice koje se javljaju kada biljka precvjeta, a liječe prehlade i viruse.

"Vjerujete mi, nema boljeg lijeka od nje za ove tegobe. Otkako smo u našoj porodici počeli da koristimo crnu zovu, ne znamo za prehlade. Veoma prija i našoj djeci koja se za nekoliko dana izbore sa virusom." 

Od crne zove pravi sirup i tinkturu. Biljku ili plod stavi u alkohol u kojem, u zavisnosti od njegove jačine, stoji od 40 do 50 dana. Mućka smjesu više puta u toku dana, a nakon tog perioda, procjenjuje da li može da se pakuje u flašice.

"Tinktura je gotova tek kada se biljka izvadi iz alkohola. Ako je prozirna, to je znak da može da se procijedi i pakuje", kaže naš sagovornik.

Cijeđ i tinktura od ćuranovog repa

Kod njega mogu da se kupe i tinkture od gljive ćuranov rep. Pravi je tako što je najprije drži u alkoholu, potom kuha na maloj temperaturi, a zatim tu vodu pomiješa sa alkoholom.

Mnogi od njega kupuju i cijeđ za pranje kose, u narodu poznatiji kao šampon naših predaka. Po njega uglavnom dolaze oni koji su iskoristili sve moguće opcije protiv opadanja kose, oštećene i masne kose.

"Kada jednom kupe naš proizvod, uvijek nam se vraćaju. Jedina mana mu je što je jak i što prilikom upotrebe može da skine farbu sa kose."

Gdje god se pojavi sa svojim proizvodima, kaže nam za kraj, najviše se kupuju tinkture za smirenje i ublažavanje tegoba u želucu.