Cecelj je jestiv, ali oprezno s količinama jer sadrži oksalnu kiselinu

Kiselica, kisela djetelina, cecelj, (Oxalis)... više je naziva za biljku sitnih listića i cvjetića, a najčešće ju smatramo korovom. No, vjerujem da nema onoga ko u djetinjstvu nije žvakao njene listiće ili osluškivao pucanje zrelih mahunica iz koje su na sve strane skakale sitne sjemenke. 

Danas se ona poslužuje u vrhunskim restoranima kao sastojak juha, salata, dekoracija na prilozima, čak i u slatkim jelima. 

Ova niska, višegodišnja biljka čiji rod ima oko 800 vrsta ima trodijelne, srcolike listove koji podsjećaju na djetelinu. Cvjetovi su sitni i najčešće bijeli, žuti ili ružičasti.

Dobrobiti cecelja 

Bogata je vitaminom C, a djeluje i kao blagi diuretik što može biti korisno kod problema s mokraćnim sistemom.

Njen blago kiselkast okus može potaknuti apetit i poboljšati probavu. 

Sadrži flavonoide i druge antioksidanse koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala i smanjuju upale u tijelu. 

Budite oprezni! 

Kiseli okus listova je zbog visokog sadržaja oksalne kiseline. Upravo zbog toga ju treba jesti u malim količinama, budući da je oksalna kiselina antinutrijent i može spriječiti apsorpciju kalcija u organizam. 

Osim toga, svakodnevno konzumiranje većih količina moglo bi dovesti do problema s bubrežnim kamencima ili probavnim tegobama.

Preporuka je da odrasla osoba ne prelazi količine od 5 do 10 grama cecelja u svježem stanju. 

Termička obrada može smanjiti, ali ne i potpuno eliminirati oksalnu kiselinu. 

Koje još biljke sadrže oksalnu kiselinu? 

Osim cecelja, visok sadržaj oksale kiseline ima špinat, posebno kada se konzumira sirov. Nešto manje imaju blitva i rabarbara te cikla kod koje oksalnu kiselinu sadrži korijen. 

Peršun i šparoge imaju umjerenu količinu ovog prirodnog spoja. Sadrži ju i badem, kelj, neke vrste čajeva te soja i sojini priozvodi. 

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor