Aloe vera - blistajući primjerak iz pustinja na našim prozorima

Aloe vera je višegodišnja biljka, koja podsjeća na kaktus. Obiluje mesnatim listovima otpornim na sušu, a vodu skuplja i čuva u listovima, poput sukulenata. Na svijetu postoji oko 400 poznatih vrsta roda Aloe i treba znati da nisu sve vrste ljekovite. Ko se upušta u uzgajanje samo zbog toga, mora dobro da se informiše. Ovog puta pričamo samo o aloe veri kao ukrasnoj biljci i njenom uspješnom uzgoju.

Pustinjska prilagodljiva vrsta 

Po obliku lista i dimenzijama može biti minijaturna, pa do većih dimenzija. Aloe vera koju mi srećemo u našim krajevima, i koja se uzgaja u staklenicima ili u kućnim uslovima, ima kratko stablo i mesnate listove na čijim rubovima je trnje. Njeno prirodno stanište su pustinje, gdje caruju sunce i suh vazduh, ali prilagodljiva je. Uspješno raste i na obali mora, u planinskim područjima, pa i u saksijama, u staklenicima i na kraju i u našim dvorištima i kućama, gdje vlada umjerena kontinentalna klima.

Aloe vera dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini. Može da raste u visinu od 60 do 90 centimetara. Kod nas saksije sa biljkom treba držati na osunčanoj južnoj ili istočnoj strani. Veličina biljke i količina aloina u listovima biće proporcionalna količini svjetlosti koju ima na raspolaganju. Mlađim biljkama više odgovara zasjena, a kada ojačaju više vole sunce.

Zbog čega je treba saditi u plitke posude?

Aloe vera ima veoma plitak korijen. Zato je treba saditi u šire i pliće saksije. Na dno posude prvo se stavi sloj kamena, zatim pijesak i na kraju zemlju. Pravilo je da otprilike četvrtina saksije mora biti ispunjena drenažnim dijelom. Ova biljka voli temperaturu od 20 do 25 stepeni tokom dana. Noću joj odgovara od 10 do 15 stepeni. Vodite računa zimi. Njeno lišće je puno vode, čak 95 odsto, pa biljka ne bi smjela da bude tamo gde je temperatura niža od 5 stepeni. Zato joj zimi više odgovara predsoblje ili zatvorena terasa, od soba koje se griju.

Najjednostavnije razmnožavanje - mladicama

Aloe vera ne podnosi previše vlage. Treba je zalivati jednom nedeljno, a zimi jednom mjesečno. Kada je biljka naborana i listovi nemaju čvrstinu, to je pouzdan znak da je ne zalivate pravilno. Sav višak vode iz podmetača treba prosuti.

Ova biljka se vrlo jednostavno razmnožava. Mladice koje su potjerale iz korijena treba samo pažljivo odvojiti i zasaditi. Postoji mali trik - ako je biljka u maloj saksiji, korijen će prije ispuniti saksiju. Kada počne da udara u zidove saksije, dat će izdanke na površini. Majka - biljka već u drugoj godini daje izdanke koji se presađuju kad dostignu visinu do dva centimetra. Da bi se nova biljka dobro ukorijenila, potrebno je svega mjesec dana. Može da se razmnožava i reznicama. 

Nimalo zahtjevna, a  blista - zeleno!  

Aloe vera živi u prosjeku 12 godina. Iskustva u uzgoju ove biljke na našem podneblju, čije ime je arapskog porekla - aloeh  i u prevodu znači "blistajući", su skromna, jer ne postoji mnogo uzgajivača. Ali i takva su dovoljna, jer ona zaista nije prezahtjevna. Jedno o čemu zaista treba voditi računa je da između dva zalivanja zemlja treba da je dobro prosušena. U suprotnom biljka će istruliti. Ako je biljka u hladnijoj prostoriji, tokom zime dovoljno je zalivati je jednom ili dva puta i to vrlo malo. Takvog režima treba se držati sve do proljeća.

Isprobajte uzgajanje aloe vere. Nije komplikovano, zanimljivo je egzotično gledati je kako blista.