U organskoj proizvodnji ona se primjenjuje u vrijeme kada je stepen zaraze mali, uz obavezno praćenje i kontrolu prisutnosti bolesti i štetočina. Ishrana loze, bez korištenja mineralnog azota korisna je i za očuvanje staništa prirodnih neprijatelja štetnih insekata.
Vinova loza je najosjetljivija na pepelnicu sedam sedmica poslije pucanja pupoljaka. Lišće, rodni lastari (jednogodišnje drvo na dvogodišnjem drvetu) i peteljke grozdova osjetljivi su dok su zeleni, a bobice samo četiri do šest sedmica poslije cvjetanja, dok ne dostignu veličinu graška. Zato je važna rana zaštita, jer ako se primarna zaraza ne ostvari do cvjetanja, štete na grozdovima bit će male.
Ako se u vinogradu pojavljuju mladice, odnosno lastari koji se razvijaju iz okca zaraženog pepelnicom u prethodnoj godini, u prve dvije sedmice poslije otvaranja pupoljaka trebaju se redovno odstranjivati.
Prisustvo simptoma pepelnice kontroliše se i poslije cvjetanja, 10 - 12 sedmica od kretanja vegetacije. Ako se primijete na nekoliko čokota, od deset pregledanih, treba nastaviti zaštitu sve do zatvaranja grozdova. Ukupno je potrebno osam do 16 prskanja vegetaciono.
Za zaštitu od pepelnice u organskoj proizvodnji dozvoljena je upotreba sumpornih preparata, potom natrijum-kalijum-bikarbonata (0,5 % do cvjetanja i 1 % poslije cvjetanja). Mogu se koristiti i biološka sredstva na bazi suhih spora Bacillus subtilis, ali i ona sredstva koja sadrže dehidrirane spore gljivice Ampelomyces quiqualis - AQ-10. Pepelnice će biti manje, ako se sade manje osjetljive sorte i osigura strujanje vazduha između čokota.
Uslovi za pojavu plamenjače nalaze se u formuli 10:10:24. To znači da temperatura zraka treba biti najmanje 10°C, minimalna količina kiše 10 milimetara po metru kvadratnom, a u toku 24 sata zemljište mora ostati vlažno najmanje 16 sati. Razvoju bolesti pogoduju vlažna ljeta. Bolest se širi tokom cijele vegetacije i može izazvati velike štete, u nekim godinama čak i uništiti rod. Zato se o zaštiti mora voditi računa još u toku sadnje vinograda.
Dakle, zasadi treba da se podižu na južnim, sunčanim stranama i na propusnom zemljištu, a redovi usmjere u pravcu puhanja vetra, da bi vazdušna strujanja brzo sušila lišće i zemljište.
Korisna je i blagovremena agrotehnika u toku vegetacije. Prvim zalamanjem zaperaka smanjuje se broj listova na čokotu, bolje je provjetravanje i nanošenje preparata. Ako su vrhovi lastara zaraženi, zalamanjem se odstranjuju i tako smanjuje, tzv. infekcioni potencijal koji se prenosi u sljedeću vegetaciju.
Protiv plamenjače mogu se koristiti bakarna sredstva, ali je godišnja količina ograničena na tri do četiri (3 do 4) kilograma bakra po hektaru. Postoje i novi preparati na bazi bakaroksihlorida, bakarhidroksida i bakaroksalata, ali su i njihove doze smanjene. Prije cvjetanja loze dodaje se 80 - 150 g, a poslije cvjetanja 200 - 400 grama bakra po hektaru. Mogu se primjenjivati i sredstva na bazi gline, prirodni bentonit sa visokim sadržajem aluminijuma, dok su u uslovima srednje i niske zaraze efikasne fosforna (0,025 %) i salicilna kiselina (0,2 %).
Prskanje treba početi čim se stvore uslovi za pojavu plamenjače. Posljednje prskanje je neposredno prije cvjetanja sredstvima na bazi bakra (0,1 - 0,2 kilograma bakra po hektaru), koja se primjenjuju i za prvu zaštitu poslije cvjetanja (0,3 - 0,5 kilograma po hektaru). Broj prskanja zavisi od vremenskih uslova, ali ih obično ima i do deset (10) u godini prosječne zaraze.
Od štetočina, sivi grozdov moljac se pojavljuje u godinama kada je toplo i izrazito suho ljeto, te u nepovoljnim uslovima zaštita nije potrebna. Prva generacija ovog moljca javlja se u vrijeme cvjetanja loze, a druga generacija sredinom ljeta, kada su bobice veličine graška. Najveće štete nanosi u toku zrenja grožđa.
Preporučuje se praćenje leta leptira i klimatskih uslova, a poslije prvih oštećenja određuju se rokovi suzbijanja. Let leptira kontroliše se mamcima sa feromonima (feromonske klopke), koji se u vinograd postavljaju krajem aprila ili početkom maja. Svaki dan se bilježi broj uhvaćenih insekata, a prag štetnosti je 75 leptira. Od toga dana zbrajaju se srednje dnevne temperature i kada njihov zbroj dostigne 110 stepeni, uz pojavu prvog zaperka na lastaru, to je optimalno vrijeme za suzbijanje prve generacije.
Druga i treća generacija uništavaju se kada ulovljenih leptira ima preko 70 i kada se početkom leta nalaze položena jaja na grozdovima.
Mogu se koristi i feromoni koji se nanose na plastični materijal u obliku laminata na disperzorima, difuzorima ili evaporatorima. Feromoni se raspoređuju na čokote, a po hektaru treba ih imati 500 - 1.000. Mužjake zbunjuju brojni izvori mirisa ženki, pa ne mogu naći prave ženke, koje ostaju neoplođene. Ova metoda efikasnija je u vinogradima većim od četiri hektara. U Francuskoj se koristi od 1.999. godine na deset hiljada hektara.
Grinje se mogu suzbiti preparatima na bazi sumpora i ekstraktom piretruma (sastojak biljke buhača koji ima insekticidno djelovanje). Efikasno je i očuvanje staništa njihovih prirodnih neprijatelja.
Tagovi
Autor