Plan plodoreda ne može se preuzeti ni kopirati, već se mora u potpunosti prilagoditi uvjetima svakog pojedinog gospodarstva.
Čuvanje plodnosti tla na oranicama ostvaruje se dobrim gospodarenjem na gospodarstvu, a pri tome se veliki značaj pridaje dobrom planiranju plodoreda, posebno u ekološkoj proizvodnji.
U ekološkom ratarenju, u strukturi plodoreda, krmne i leguminozne biljke odnosno usjevi za zelenu gnojidbu zauzimaju najmanje 20% obradivih površina, a strnine ili okopavine ne smiju obuhvatiti više od 50%. Pri tome treba koristiti biljke sa različitom dubinom zakorjenjivanja, različitom potrošnjom i potrebama za pojedinim hranivima.
Plan plodoreda ne može se preuzeti ni kopirati, već se mora u potpunosti prilagoditi uslovima svakog pojedinog gospodarstva, vrijednosti usjeva za održavanje plodnosti, sposobnosti čuvanja hraniva, mogućnosti suzbijanja štetnih organizama (korovi, bolesti i štetnici) te o raspoloživosti radnom snagom i mehanizacijom.
Vrste i sorte koje čine plodored su one:
Razvojem ekološke proizvodnje došlo je do širenja zapostavljenih ili uvođenja novih vrsta u nova područja proizvodnje, poput: pira-poznatog i kao dinkel, krupnik ili spelta (Triticum spelta), tritikale (Triticosecale), heljda (Fagopyrum esculentum), lan (Linum usitatisimum), štir (Amaranthus sp.), kinoa (Chenopodium quinoa), batat (Ipomoea batatas), čičoka (Helianthus tuberosus) i dr., koji pretežito imaju skromne zahtjeve prema tlu i agroklimatskim uvjetima, a traženi su na tržištu.
Osnova za izbor plodoreda su tlo, biološke specifičnosti biljaka kao i dobar odabir predusjeva. Stoga se pri izradi Plana plodoreda treba koristiti slijedećim podacima:
Primjeri dobre smjene usjeva:
Primjeri smjene usjeva koje treba izbjegavati:
Pojedine vrste biljaka imaju različite zahtjeve prema hranivima i na različite načine osiromašuju tlo. Kukuruz, repa i plodovito povrće zahtijevaju više hraniva od strnih žita i jednogodišnjih leguminoza. Lupina, bob, soja i heljda dobro iskorištavaju teže pristupačne oblike fosfora, te se poslije ovih usjeva povećava sadržaj lako pristupačnog fosfora.
Poslije leguminoznih biljaka treba gajiti one vrste koje najbolje iskorištavaju povećan sadržaj dušika u tlu.
Specifične potrebe pojedinih povrtarskih i ratarskih vrsta za hranjivima
Usjevi koji su botanički svrstani u iste familije ne treba neprestano uzgajati na istoj površini, jer se u tlu jednostrano nagomilavaju štetne materije koje potiču djelovanje štetnih organizama. Stoga je potrebno dobro isplanirati prostornu i vremensku smjenu usjeva.
Kada su u pitanju bolesti i štetnici, treba voditi računa o vremenskom periodu koji treba proći da bi jedan usjev ponovo došao na isto plodoredno polje. Smjenjivanje lisnatih i korjenastih vrsta sa žitima, također je preventivna mjera u borbi sa štetnim organizmima. Primjerice, višegodišnje krmne kulture potiskuju gljivu koja izaziva polijeganje strnih žita, a kadifa, šparoga, neven, facelija i raž su poznate antinematodne vrste.
Autorica: Ljubica Magdič, struč. spec. ing. agr.
Foto: Bigstockphoto/Eva Alex
Izvori
Partner
Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba
Zagreb,
Hrvatska
tel: (0)1 4882 700,
e-mail: savjetodavna@savjetodavna.hr
web: http://www.savjetodavna.hr