Mi imamo moć jer možemo da mijenjamo zahtjeve tržišta. To je upravo i argument velikih kompanija zagađivača kada žele opravdati svoje postupke i neekološke prakse.
Kako su se mnogi vratili zdravijem životu, zdravijoj ishrani pa i samoj proizvodnji hrane, pravi je trenutak da govorimo o važnosti zaštite okoliša, mijenjanjem svojih konzumentskih navika. Kako možemo da balansiramo između zdravog života u prirodnom okruženju i masovne potrošnje, najbolje nam može objasniti Irena Radulović, master ekolog i kreator Instagram i Facebook stranice Balansiranje.
"Stranica je nastala iz potrebe da se širi svijest o nekim od najvećih problema modernog čovjeka, a to je upravljanje prirodnim resursima, zagađenje i proizvodnja otpada. Ovdje se mogu dobiti informacije i korisni savjeti koje svaki pojedinac može primjeniti i smanjiti svoj negativan uticaj na okoliš. Velike količine otpada završe nepotrebno na deponijama i u prirodi, a postoje načini da se to spriječi", navodi Irena za Agroklub.
Ova stranica kroz jednostavne primjere i savjete promoviše ideju Zero Waste-a, odnosno očuvanja resursa kroz odgovornu proizvodnju, korištenje, ponovno upotrebu, kao i vraćanje proizvoda i pakovanja ponovo u proces, bez paljenja i odlaganja u prirodi.
"Posljednjih godina Zero Waste principi sve se više primjenjuju i u domaćinstvu. Ipak, život bez otpada nije u potpunosti moguć, ali treba težiti da se on smanji, naročito ukoliko nije biorazgradiv i predstavlja opasnost za živi svjet oko nas. To možemo učiniti tako što ćemo naći odgovarajuće zamjene za proizvode koje koristimo a upakovani su u plastiku."
Na ptanje, da li je osnovni princip ideje Zero Waste-a život bez plastike, naša sagovornica nam naglašava da nije samo to, već predstavlja i zdraviji način života, često su opcije ove ideje bez pesticida, aditiva, toksina. Čime onda zamjeniti upotrebu plastike?
Zero Waste - savjeti kako laganim koracima smanjiti svakodnevnu količinu otpada
"Odlaskom na pijacu i u trgovine zdrave hrane možemo kupiti sve što nam je potrebno bez plastike. Iako se na tržnicama povrće pakuje u plastične kese, ovo možete izbjeći korištenjem cekera i višekratnih vrećica za voće i povrće. Takođe, treba izbjegavati kupovinu odjeće od sintetike i praktikovati kupovinu polovne garderobe", objašnjava ovaj master ekolog.
Međutim, sve ovo ne znači da treba nečeg da se odreknemo.
"Ovo je jako važno objasniti jer mnogi misle da očuvanje životne sredine zahtjeva velika odricanja. Svako treba da prilagodi rad na smanjenju otpada u skladu sa svojim životnim stilom i potrebama. Prije svega, treba da preispitamo i osvjestimo naše potrošačke navike. Zato je bitna transparentnost od strane proizvođača i edukacija stanovništva".
Stičemo utisak da se idealan Zero Waste može postići upravo na selu.
"U poljoprivredi se ovaj princip primjenjuje na različite načine kao što su kompostiranje i korištenje prirodnog đubriva, pravljenje bioenzima od ostataka voća i povrća, racionalna upotreba vode i uvođenje sistema koji će nam smanjiti gubitke prirodnih resursa. Postoje dobri primjeri iz organske proizvodnje koji primjenjuju takve principe, a pritom štede i novac", podsjeća ona.
S druge strane, naglašava nam da je voda sa česme zdravija od flaširane.
"Vjerujem da je svako od nas koristio istu flašicu za vodu više puta, ali ovakva navika opasna je po zdravlje. Plastične boce za vodu imaju oznaku PET. Ovakav tip plastike je isključivo za jednokratnu upotrebu i ne smije se koristiti više puta jer ispušta materije koje ometaju rad hormona i mogu biti kancerogene. S druge strane, voda sa česme prolazi redovne kontrole i zadovoljava sve standarde ispravnosti".
U tom slučaju, najbolje riješenje za čuvanje vode su flaše od stakla ili nehrđajućeg čelika - samo ne plastika. Poučeni time, jedan interesantan post, naročito nas je zaintrigirao "da li su biorazgradive kese, zaista biorazgradive"?
"Biorazgradive kese koje se prodaju u supermarketima su zapravo oksodegradabilne kese koje su zabranjene u Europskoj uniji. Ovakve kese mikroorganizmi ne koriste za svoje metaboličke procese već se one razgrađuju na sitniju mikroplastiku i prave velike probleme u vodenim ekosistemima", naglašava sagovornica Agrokluba i dodaje da su istraživanja pokazala da mikroplastika putem lanca ishrane dospijeva nazad do čovjeka, ali još uvijek nije utvrđeno koliko može uticati na naše zdravlje.
Dakle, biorazgradive kese nisu biorazgradive u pravom smislu te riječi.
Na svojoj stranici, takođe, obara i još neka uvrežena mišljenja pa osim biorazgradivih kesa, govori i da vrlo bitan način poznavanje upotrebne namjene prirodnih perparata.
"Kada govorimo o navikama u kući i korištenju prirodnih preparata, tu treba biti obazriv jer nisu sve tradicionalne prakse higijenske i zdrave. Na primjer, upotreba rastvora sirćeta i vode za čišćenje pokazalo se efikasno u suzbijanju većine bakterija, ali ne i virusa. Zato, upotrebu sirćeta treba ograničiti na samo određene površine u kući."
Činjenica je da veliki dio populacije, ističe nedostatak jakog i organizovanog sistema očuvanja okoliša i sprječavanja nagomilavanja štetnog otpada. Irena, pak smatra, da nam nije potreban sistem da bismo rekli NE plastici.
"Mi imamo moć jer možemo da mijenjamo zahtjeve tržišta. To je upravo i argument velikih kompanija zagađivača kada žele opravdati svoje postupke i neekološke prakse. Oni svaljuju krivicu na nas potrošače - oni proizvode jer mi kupujemo. Zato, treba preispitati svoje potrošačke navike i reći jednostavno NE!"
Tagovi
Autorica
