Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Permakultura
  • 01.12.2020. 12:30

Permakultura omogućava proizvodnju vlastite hrane, a ostavlja prostor i za druge aktivnosti

U doba korone možemo i da sagledamo koliko je labav i osjetljiv globalni sistem transporta. Zar nije bolje se povezati sa nekim u blizini koji voli da se posveti zemlji? 

Foto: Facebook/ Farma Transforma
  • 841
  • 629
  • 0

Permakultura predstavlja vid poljoprivrede i za one koji se bave njom, znači životni stil usmjeren na sklad prirode i ljudi koji žive u njoj. 

Naša sagovornica, Lena Jäggi Kosić, diplomirani dizajner permakulture i direktorica zadruge Agora u Slatini, priča nam o svom dolasku iz Švajcarske i osnivanju farme Transforme u Boškovićima, ali i o edukacijama koje drži za poljoprivredne proizvođače.

"Permakulturu sam upoznala prije 20 godina, kad mi je majka poklonila knjigu Sepp Holcera "Agrarni rebel". Moji preci su poljoprivrednici i od djetinstva sam puno boravila i radila na imanju kod ujka u Švajcarskoj. Oduvijek me je oduševljavao život u i sa prirodom, sa životinjama, dubok smisao i čvrsti ritam farmerskog života u jednom danu i preko godine", započinje svoju priču i dodaje kako je u Bosni ispunila san o vlastitom imanju sa ciljem da uspostavi život koji pruža određenu dozu sigurnosti i slobode. 

Postigli samosnabdjevenost ali šta dalje ?

Deset godina je sa porodicom živjela na imanju koje danas zove Farma Transforma. Pored života na gazdinstvu, bavili su se i drugim poslovima. Upravo to omogućava permakultura.

Sanja Đermanović: Uz permakulturu sam postigla sklad i mir

Kada su postigli taj nivo samosnabdjevanja, postalo je jasno da njihov sistem i dalje nije previše stabilan. Prema njenim riječima, ako oni mogu u kriznim vremenima dobro da žive, a prve komšije ne mogu, onda nisu puno postigli. Naprotiv. Tu se onda rodila ideja - da formiraju zajednicu oko farme, koja će da bude nosilac i razvija je dalje kao ogledno imanje i mjesto učenja o životu u skladu sa prirodom.

"Osnovali smo prije tri godine i zadrugu "Agora", sa ciljem da širimo ove ideje, ali i kao platformu za proizvođače i konzumente koji žele da se lokalno i socijano povežu", navodi naša sagovornica.

Prinosi na početku manji, ali kasnije premašuju obični uzgoj

U posljednjih osam godina organizovali su dva osnovna kursa permakulture sa stručnjacima iz susjedne Hrvatske. U međuvremenu, Lena je diplomirala permakulturno dizajniranje i ovlaštena je da drži 72 satni kurs. Zato sljedeće godine, kako kaže, organizuju kao zadruga osnovni kurs na njihovom imanju.

1. načelo - Briga za zemlju

Proizvodnja po njenim načelima razlikuje od običnog, komercijalnog uzgoja. Fokus konvencionalne poljoprivrede je maksimalan profit, bez obzira na cijenu koju plaća priroda ili oni koji konzumiraju te proizvode.

"Hemija zamjenjuje prirodnu ravnotežu, mašine omogućavaju konstantni rad, monokultura garantuje zaradu jer je sam proizvod obezvrijeđen. Tradicionalna poljoprivreda živi na kraju svugdje u svijetu od podsticaja. A njeni proizvodi su često manje vrijednosti u pogledu kvaliteta, ponekad su čak štetni za čovjeka, a za zemlju svakako", smatra Lena.

Kako ocjenjuje, zemlja postaje supstrat i gubi svojstvo živog sistema. Permakultura vidi (po prvom svom načelu - Briga za zemlju)  kao osnovni zadatak da gradi plodno tlo. Zato nema nepokrivenog zemljišta. Malčira se ili se primjenjuju prinicipi mješovite sadnje. Proizvodi postaju nusproizvodi tog procesa i puni su životne energije kao i zemljište iz kojeg potiču. Prelaz na permakulturni vid proizvodnje traje u prosijeku sedam godina. U tom periodu prinosi su niži, a poslije su uz dosta manje rada čak veći nego u tradicionalnom uzgoju. Na svim nivoima se traži raznolikost. U samoj sadniji, u odabiru proizvoda, u plasiranju. To daje sistemu stabilnost.

Proizvodnja sigurne hrane

"Za mene je permakultura atraktivna jer nudi farmeru (odgovarajući svom drugom načelu - Briga za čovjeka) dostojanstven život. Takođe brine o energetskoj efikasnosti ljudskog rada. Kad dobro postavimo elemente našeg imanja, rad može da bude produktivan i ostaje nam snage za druge stvari. Prelazak na trajnice smanjuje obim godišnjih aktivnosti" objašnjava nam i dodaje da na dubljem nivou, kada vraćamo vrijednost proizvodnji zdrave hrane, vraćamo i poštovanje farmerskom životu i tom pozivu.

Kad se lokalno organizuju proizvođači i konzumenati međusobnim povjerenjem, zaštićeni su od nemilosrdnog globalnog tržišta hrane. Zajedno nose i rizike i radosti poljoprivredne proizvodnje. I brinu o tlu i našoj planeti koji su osnovni uslov života.

Moguće je svuda primjenjivati permakulturu

I u BiH je takođe moguća proizvodnja po ekološkim principima. Kako Lena ocjenjuje, to je samo pitanje oduke. Šta neko želi kao farmer, kako želi da živi, a u krajnjem slučaju, ova mogućnost zavisi i od konzumenata.

Polako se budi svijest o tome da hrana koja nam se nudi u velikim marketima nije najpogodnija za nas. A na osnovu toga se postavljaju pitanja - Šta ja to jedem kad jedem bananu, koja je ubrana zelena, tretirana da sazrijeva u nekom skladištu, a u međuvremenu je proputovala pola svijeta? Kakvog smisla ima jesti biološki azuki grah iz Kine? Koji efekat ima kada jedem piletinu koja je proizvedena za mjesec  dana, pomoću koncentrata i hormona rasta? A u doba korone možemo i da sagledamo koliko je labav i osjetljiv globalni sistem transporta. Zar nije bolje se povezati sa nekim u blizini koji voli da se posveti zemlji?  Samo su neka od pitanja.

Ovaj vid proizvodnje se može svugdje primijenjivati. Nema određenog ni uslova ni ishoda tog procesa. Na različitim mjestima u različitim vremenima razne stvari su moguće, a i različitim ljudima druge stvari trebaju. Usklađivanje potreba neke farmerske porodice, zajednice, firme, čovjeka sa uslovima u kojima se treba ispuniti ta potreba je vrhunsko umjeće permakulturnog dizajniranja.

Jaz među komercijalnim proizvođačima

"Povezujući resurse koji stoje na raspolaganju, iskorištavajući izazove, ona kreira sistem koji postaje, po uzoru na šumu - samoobnavljajući, samoregulativan i žilav", smatra naša sagovornica.  Pri tom svaki elemenat preuzima više funkcija, a svaka funkcija je pokrivena od strane više elemenata. Sklad sa prirodom dakle znači da se izbjegavaju procesi koji idu protiv životne sredine jer zahtjevaju previše energije da se održavaju. Na kraju će priroda uvijek raditi po svojim zakonima. Tako da je najlakše sarađivati sa njom i njenu energiju iskoristi za sopstveni procvat.

"Kao i u čitavom društvu vidim da se otvara jaz između velikih komercijalnih proizvođača koji žive od masovne proizvodnje i podsticaja i malih poljoprivrednika. Oni se često porodično time bave i bore se da bi preživjeli. Potpora za njih ima sve manje, a briga je sve više. Manjak vode na ljeto, višak padavina u proljeće i u jesen znatno otežavaju proizvodnju tradicionalnih usjeva", smatra ovaj diplomirani dizajner permakulture.

Permakultura nudi spasonosno rješenje

Dosta njih je, smatra, zatočeno u ovoj situaciji. Niti može prestati baviti se poljoprivredom niti može dalje tako funkcionisati. U njenoj viziji permakultura tim ljudima nudi izlaz - ako imaju ljubav i razumijevanje za prirodu.

"Otvara nam se kreativniji, radosniji pristup rada sa zemljom. Možda nećemo više proizvesti kukuruza, da bi prodali prasad koja na kraju malo vrijede. Otvorićemo možda oči da shvatimo šta zemlja sama od sebe velikodušno daje. Šta raste u izobilju i koja je vrijednost toga? Šta nam to kaže o zemljištu? Koje biljke još vole takvo tlo? Kako mogu da formiram biljne zajednice, kako mogu da ih kombinujem sa stokom, da nam svima bude lakši i kvalitetniji život", poručuje Lena i ukazuje na treće načelo - da je za sve navedeno, neophodno i da pripitomimo sebe, da preispitamo naše želje i potrebe. Da ih razlikujemo i da odlučimo šta nam je uistinu važno.


Tagovi

Permakultura Proizvodnja vlastite hrane Ekološki principi Lena Jäggi Kosić Farma Transforma


Autor

Ivana Živanić

Više [+]

Ivana Živanić, dipl.ing- master poljoprivrede, rado istražuje aktuelnosti u poljoprivredi. Pristalica zdrave i bezbjedne hrane.