Kompost sadrži humusna jedinjenja koja zemlju čine plodnijom. Razlog tome je svojstvo humusa da apsorbuje vlagu i rastvara (zadržava) mineralne materije potrebne za napredovanje biljaka.
Kompostiranje je prirodan proces razlaganja organskih materija namijenjenih ekološkoj preradi domaćeg đubriva sa visokim udjelom humusa. Sprovodi se postupno, te u kontrolisanim uslovima. Važnu ulogu imaju mikroorganizmi koji biološki razlažu biljne organske otpatke na jednostavnije dijelove koji se zatim pretvore u jedinjenja humusa.
To je zapravo proces reciklaže organskog, odnosno "bio otpada" kojim se dobija ekološki najprihvatljivije organsko đubrivo - kompost.
Šta sa biljnim i organskim ostacima? Vreme je za kompostiranje
Ovim rješavamo problem biljnih organskih otpadaka iz kuhinje i sa proizvodnih parcela, a u isto vrijeme dobijamo kvalitetno organsko đubrivo sa kojim ćemo obogatiti zemlju u povrtnjaku ili na njivi. Tako obogaćena zemlja moćno će ojačati biljke koje će zbog toga biti otpornije na štetočine i prouzrokovače bolesti. Hrana ili poljoprivredni proizvodi dobijeni bez upotrebe hemijskih sredstava imaju bolji kvalitet i nema štetnih uticaja na zdravlje ljudi. Kompostiranje je dakle jedan zatvoreni krug saradnje čovjeka i okoline u kome svi profitiraju.
Na jednom kraju dvorišta, koje je zaklonjeno od direktnog osvjetljenja i udara vjetrova, pripremi se teren za kompostiranje. Priprema se sastoji u tome što se teren raščisti i poravna, a zatim se nanese sloj zemlje koja dobro upija tečnost, pokrije se slojem slame, pljeve ili lišća. Oba sloja imaju zadatak da upiju tečnosti sa rastvorenim hranljivim elementima koji se cijede iz gomile.
Iznad sloja slame, pljeve ili lišća redaju se biljni ostaci i biljni otpaci u rastresitim slojevima od 15 do 25 cm kojima se po potrebi, dodaje krečni materijal. Slojevi biljnih otpadaka vlaže se vodom, rjeđe osokom i drugim i pokrivaju slojem baštenske zemlje. Ovakvo redanje slojeva biljnih otpadaka i biljnih ostataka i zemlje nastavlja se do visine 1 do 2 m. Na kraju se gomila ovakvog materijala pokrije slojem zemlje od oko 20 cm u koju se zasije sjeme biljaka sa krupnim lišćem (bundeva, tikve) radi zaštite od direktnog osvjetljenja.
Dodavanje krečnog materijala i povremeno vlaženje gomile doprinose ubrzanju razlaganja organskih materija. Iz istog razloga se miješa - premješta kompost sa jedne gomile na drugu u neposrednoj blizini. Pri miješanju materijal se osvježava kiseonikom, što doprinosi razmnožavanju mikroorganizama, koji razlažu organske materije, a dobija se i homogenija gomila. Onaj biljnog porijekla je obično poslije tri do šest mjeseci pogodan za upotrebu, odnosno kada je masa homogena (humificirana) i kada se materijal iz koga je nastao ne može da raspozna.
Sastav komposta može se poboljšati dodavanjem pojedinih mineralnih đubriva (azotnih, fosfornih, kalijumovih). To je univerzalno đubrivo i koristi se u svako vrijeme i za sve kulturne biljke. Njegovo dejstvo je brzo i obično traje samo jednu godinu.
Zreli kompost sadrži od 70 do 80 posto organskih materija, azot, fosfor, kalijum i kalcijum. Fosfor brzo djeluje, dok azot djeluje nešto sporije. Sadrži i humusna jedinjenja koja zemlju čine plodnijom. Razlog tome je svojstvo humusa da apsorbuje vlagu i rastvara (zadržava) mineralne materije potrebne za napredovanje biljaka.
Osim toga, takvo đubrivo povećava mikrobiološku aktivnost zemljišta.
Kompost treba prije korištenja dobro prosijati, ako se radi o povrtnjaku, kako bi se uklonili svi nestrukturni biljni ostaci. Ti ostaci zatim mogu se vratiti na prvobitnu gomilu. Poljoprivrednim proizvođačima veći djelići obično ne smetaju zato taj dio po želji se može i preskočiti. Količina hranjivih materija u kompostu nije toliko velika kao u đubrivima koja se mogu kupiti.
Zbog toga je pri đubrenju potrebno koristiti veću količinu komposta, od 30 do 60 tona po hektaru. Za kućne povrtnjake računajte da je potrebno od dva do pet litara po kvadratnom metru, zavisno od potreba pojedinih biljaka. Može se dodati i u rupe u koje će se posaditi sadnice voćaka, dok se uspješno koristi i za đubrenje voćnjaka.
Tagovi
Autor