Kako do dobrog uroda paradajza?

Paradajz se u vrtovima Evrope pojavio sredinom 16. vijeka, a od sredine 18. vijeka počeo se koristiti u ishrani. Opravdano je zavladao baštama i gastronomijom. Za uspješno uzgajanje paradajza neophodno je posvetiti pažnju posađenim biljkama.

Briga o posađenim biljkama paradajza

Biljke paradajza ne vole pregustu sadnju. Rastojanje među biljkama treba da omogući nesmetanu cirkulaciju vazduha. To će spriječiti ili ublažiti pojavu mnogih oboljenja.

Rasad paradajza se sadi dublje nego što su biljke bile u saksijama ili kontejnerima. Biljke na donjim dijelovima stabla obrazuju dodatno korijenje koje će omogućiti paradajzu bolje ukorjenjavanje, bolje korišćenje vode i hraniva iz zemljišta.

Tokom vegetacionog perioda biljke paradajza treba redovno okopavati i nagrtati ili malčirati, zalijevati, formirati grm i vršiti zaštitu od bolesti i štetočina.

Biljke se ukorijene već nakon desetak dana poslije sadnje na stalno mjesto. Tokom ljeta potrebno je zalijevati biljke ukoliko je vrijeme sušno. Treba znati da je paradajz veliki potrošač vode. Potrošnja vode po biljci je oko 0,9l po jednoj biljci.

Đubrenje je još jedna važna mjera koju je potrebno redovno provoditi. Zbog obrazovanje velike količine biljne mase i plodova paradajz je veliki je potrošač hraniva, posebno kalijuma.

Uklonite zaperke

Obavezna mjera tokom uzgajanja paradajza je formiranje grma i uklanjanje zaperaka. Na ovaj način se smanjuje količina biljne mase, biljka je prozračnija, a plodovi na biljkama su krupniji. Uklanjanje zaperaka je rodovna mjera uzgajanja indeterminantnih sorti paradajza (sorte sa neograničenim rastom).

Zaperci se formiraju između biljnog stabla i lista, dok se rodne grane sa cvjetovima formiraju direktno na stablu.

Zaštita od bolesti

Paradajz pripada istoj porodici kao krompir i patlidžan. Za uspješno uzgajanje paradajza treba izbjegavati srodne biljke kao predusjeve i sadnju paradajza u njihovoj  blizini zbog lakog širenja bolesti i štetočina.

Bolesti paradajza možemo podijeliti u dvije grupe: bolesti koje ne izazivaju patogeni i bolesti koje izazivaju patogeni (gljivice, virusi, bakterije).

Od bolesti koje ne izazivaju patogeni proizvođači i amaterskim baštovani se najčešće susreću sa truleži vrha ploda koja se javlja zbog nedostatka kalcijuma. Kod ovog problema pomoći će đubrivo od ljuski jaja, tretiranje mlijekom, namjenska Ca đubriva.

Plamenjača, pepelnica i antraknoza su najčešće gljivične bolesti koje u potpunosti mogu uništiti biljke i urod paradajza. Simptomi plamenjače četo prođu nezapaženi, a ova bolest u potpunosti može uništiti paradajz.

Kako se nositi sa plamenjačom paradajza i krompira

Za zaštitu se mogu koristit sredstva na bazi mlijeka, sode bikarbone, bijelog luka, lukovine crvenog luka (ljuski), pelina, preslice, sirutke.

Pripravak od bijelog luka

Za ovaj pripravak potrebno nam je: 100 do 200g čenova bijelog luka, 10l vode.

Čenove bijelog luka je potrebno zgnječiti, usitniti i preliti sa 10l vode. Ostavi se tokom 24h da bijeli luk pusti aktivne materije u vodu. Nakon toga pripravak se procijedi i spreman je za upotrebu. Gotovom pripravku može se dodati 1 do 2g kalijum permanganata.

Tretiranje se obavlja svakih 10 dana ili se naizmjenično upotrebljava sa nekim drugim prirodnim pripravkom.

Pripravak od mlijeka i joda

Potreban nam je 1l mlijeka koji se razrijedi sa 10l vode i doda se 20 kapi joda. Ovaj pripravak će djelovati preventivno na pojavu bolesti, a jod će  dodatno poboljšati zametanje i formiranje plodova.

Mlijeko kao zaštita, ali i gnojivo za biljke

Pripravak od kefira

Ovaj pripravak se priprema jednostavno, a koristi se u borbi protiv plamenjače. Dovoljno je 1l kefira razblažiti sa 10l vode. Biljke paradajza se tretiraju svakih 10 do 15 dana u zavisnosti od vremenskih prilika.

Primjena sode bikarbone u zaštiti biljaka paradajza

Soda bikarbona je odlično sredstvo za zaštitu biljaka paradajza. Može da se koristi u borbi protiv plamenjače, pepelnice, antraknoze. Njen rastvor stvara aklanu sredinu na površini biljne mase što ne odgovara patogenima za njihov rast. Može da se koristi samostalno ili u kombinaciji sa drugim materijama ( primjerice, s mlijekom).