Nema domaćinstva koje svakodnevno ne baci bar neki plastičan predmet u smeće. Iako važe za velike ljubitelje prirode, tome doprinose i baštovani, čije su plastične saksije odradile svoj vijek u dvorištu. One završe na deponiji i tu ostaju čak 1.000 godina!
Nema sumnje da su ljubitelji cvijeća posvećeni prirodi i estetici, ali svaka plastična saksija iz njihovog dvorišta kad-tad završi na deponiji. Tamo ostaju mnogo godina dok se ne razgradi. A bezbroj ih potrošimo svakog proljeća kad donesemo nove biljke iz rasadnika.
Kako da postanete ekološki odgovoran ljubitelj cvijeća? Odgovor je jednostavan. Zaboravite na plastične posude i saksije za cvijeće i ne unosite ih u svoja prelkepa dvorišta. Onda se nameće pitanje, šta je alternativa? Postoji nekoliko rješenja kako da narednim generacijama ne ostavite planetu zagađenu plastikom.
Jedna od načina je da sami pravite saksije, recimo od cigle. Mogućnost da se oštete takve priručne saksije su minimalne. Ako i dođe do toga, taj materijal će se daleko lakše i brže stopiti sa prirodom i neće je zatrovati. Druga mogućnost je da pravite betonske saksije. To je dugotrajan materijal, koji će se vremenom možda početi runiti. Ali zasigurno će trajati dugo, a lako se pravi. Malter se oblikuje u posudi oblika koji želite i poslije nekoliko dana sušenja imate saksiju koju možete premještati po dvorištu, baš kao i svaku drugu.
Drvo je takođe dobra solucija. Da li će to biti stari panj koji ćete izdubiti i napraviti praktičnu saksiju ili ćete od dasaka i uz pomoć malo mašte i truda dobiti posudu za cvijeće koja neće sutra zagađivati prirodu. Keramičke posude takođe nemojte bacati, već ih pretvorite u saksije, jer ovaj materijal nije na crnoj listi zagađivača. Tako stari lonac za kuhanje kupusa možete pretvoriti u saksiju za cvijeće.
Trend u svijetu je da se u dvorištima koriste saksije od papira. Djeluje pomalo nemoguće i neodrživo. Ali, ukoliko ste baštovan koji uzgaja samo sezonsko cvijeće, ove saksije mogu obaviti posao. Prave se od biljke pod nazivom slonova trava. Jeftine su i za jednu plastičnu možete kupiti barem pet ekoloških. Ova saksije se lijepo kompostiraju u prirodi, jer su napravljene od prirodnih vlakana i materijala, koji se u potpunosti razlažu. Poslije nekog vremena u bašti, ali i na deponiji, nema ni traga od nje.
Pored izuzetno važnih ekoloških prednosti olakšani su i baštovanski radovi. Biljka ne trpi šok od presađivanja i ne dolazi do oštećenja korijenovog sistema. Budući da su lake i izdržljive, ove saksije su dobrodošla alternativa običnim plastičnim posudama koje smo navikli koristiti. Papiru treba tek od dvije do šest sedmica da se razgradi. I ne brinite - biorazgadive saksije izdržat će sezonu u dvorištu.
Prilikom izbora materijala za saksije imajte na umu i ovo. Stiropor se uopće ne razlaže. Zato nikako nemojte koristiti stiroporske saksije. Čak i ako koristite stare konzerve ili plastične boce, niste na dobrom putu. Aluminiju je potrebno između 80 i 200 godina da se razgradi, plastičnoj vrećici 240 godina, a boci i do 1.000 godina. Iako je reciklaža stakla veoma jednostavna i provodi se topljenjem, ta ambalaža se baca. Staklu, inače, treba nekoliko miliona godina da nestane, dok neki stručnjaci smatraju da se ono nikada ne može raspasti. Stoga, ni staklene posude nisu poželjne u dvorištima.
Tagovi
Autorica
