Crv i nepravilan izgled voća ne znači da su to ekološki proizvodi. Kako ih uopće prepoznati?

"Ako je u voću crv, znači da je prirodno!" tvrdnja je koju smo vjerovatno bar jedanput svi čuli.

U vremenu kada se ekološki proizvodi sve češće traže i plaćaju po višoj cijeni, mnogi se pitaju kako ih razlikovati od onih uzgojenih konvencionalnim metodama. Je li voće s malim nesavršenostima i ono u kojemu je prisutan crv doista znak nekorištenja pesticida kako se oduvijek smatralo?

"Crvljive jabuke i kvrgavo voće nisu organski proizvodi" naslov je članka koji se bavi tematikom ekološke proizvodnje, a kojeg je obradio portal politika.rs.

Da prisutnost crva, oštećenja ili kvrgavosti na voću nije dokaz ekološke proizvodnje objašnjava prof. dr. sc. Darko Velić s osječkog Prehrambeno – tehnološkog fakulteta za portal foodfacts.news.

Najpouzdaniji način prepoznavanja je službena certifikacija

Takvi znakovi, pojašnjava, mogu ukazivati na to da voće nije tretirano određenim pesticidima ili da su se pojavili prirodni problemi u uzgoju. "Ali, to ne garantira da su proizvodi prošli postupak ekološkog certificiranja", ističe ovaj profesor.

Kako navodi, ekološki proizvod mora zadovoljiti stroge uvjete propisane zakonskim okvirom uključujući način uzgoja, kontrole i certificiranja, kao što je propisano Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 i odgovarajućim nacionalnim pravilnicima.

Ekološki proizvedena hrana me čini zdravijim?

Tek kada, dodaje, proizvod ispuni te uvjete, može nositi službeni ekološki znak (logotip) koji potvrđuje njegov ekološki status.

"Potrošači mogu prepoznati takve proizvode pomoću nekoliko ključnih indikatora, no najpouzdaniji način je službena certifikacija i označavanje, a ne sam izgled ili okus proizvoda", naglašava Velić.

Savjeti za lakše razlikovanje proizvoda

Kako bi potrošači lakše razlikovali ekološke proizvode od onih koji to nisu profesor daje nekoliko savjeta ili takorečeno smjernica:

1.Provjera službenih certifikata i oznaka

Ekološki proizvodi nose službeni eko znak ili certifikacijski logo koji jamči da je proizvod prošao sve propisane kontrole i postupke certifikacije prema EU standardima za ekološku proizvodnju.

Na pakiranjima su obično navedeni podaci o certifikacijskom tijelu koje je izvršilo kontrolu, broj certifikata te naziv proizvođača što omogućuje provjeru autentičnosti proizvoda i razlikovanje ekoloških od konvencionalnih.

2. Specifične trgovine i odjeli

Često se nalaze u posebnim odjelima unutar trgovina ili u specijaliziranim prodavaonicama što olakšava njihovo razlikovanje od konvencionalno uzgojenih proizvoda.

3. Viša cijena

Iako nije univerzalno pravilo, često imaju višu cijenu zbog dodatnih troškova proizvodnje, strožih regulativa i kontrola u uzgoju.

4. Kratak rok trajanja

Mogu imati nešto kraći rok trajanja jer se ne tretiraju sintetičkim konzervansima ili drugim kemijskim sredstvima koja produljuju trajnost konvencionalnih proizvoda.

5. Izgled i veličina proizvoda

Ponekad imaju nepravilniji oblik, varijabilnu veličinu ili sitne estetske nesavršenosti (npr. kvrgavost). Međutim, ovo nije pouzdan indikator ekološkog statusa jer i konvencionalno voće može imati nepravilnosti.

"U konačnici, jedini način da potrošači sa sigurnošću prepoznaju takve proizvode je kroz službene oznake", ponavlja univerzitetski profesor podcrtavajući da vizualni pokazatelji i subjektivne karakteristike poput okusa ili teksture ne pružaju pouzdano raspoznavanje između ekoloških i konvencionalno uzgojenih namirnica.

Ne postoje vanjske značajke koje garantiraju ekološku proizvodnju

Doc. dr. sc. Bojana Voučko s Prehrambeno – biotehnološkog fakulteta u Zagrebu kaže da je ekološka proizvodnja hrane nužnost za održivi razvoj te ju je potrebno poticati jer je to društveno prihvatljiviji način koji će rezultirati proizvodima koji imaju jednaku (ili veću) kvalitetu kao proizvodi dobiveni konvencionalnom proizvodnjom.

"Pri kupovini potrošači nemaju drugog izbora nego čitati deklaraciju jer je to najsigurniji način za razlikovanje proizvoda", složila se profesorica također navodeći da ne postoje vanjske karakteristike proizvoda prema kojima bi se sa sigurnošću moglo prepoznati da se radi o ekološki ili konvencionalno proizvedenoj hrani.

"U skladu s tim, crvljiva jabuka ili kvrgavo voće može biti porijeklom i iz konvencionalne i iz ekološke proizvodnje", zaključuje zagrebačka profesorica.

Na kraju možemo zaključiti kako je tvrdnja da crv u voću i njihov nepravilan oblik nisu znak ekološkog proizvoda tačna te da je najsigurniji način prepoznavanja takvih proizvoda službena certifikacija i označavanje.