Kunić (Oryctolagus cuniculus) ubraja se kao sisavac u razred glodara (Rodentia) i u porodicu zečeva (Leporidae). Kunići su izuzetno društvena bića, u prirodi uvijek žive u grupama. Veći dio dana i noći provode u spavanju. Najaktivniji su predvečer i navečer, tako da bi im se tada trebalo omogućiti slobodno kretanje, posebno ako su većinu dana zatvoreni u kavezu. Kunići se koriste za proizvodnju mesa, krzna, vune, gnoja, a uzgajaju se i za potrebe laboratorija.
U praksi razlikujemo tri vrste uzgoja i to: seoski, poluintenzivni i intenzivni.
Gnijezdo mora biti dobro zaštićeno s temperaturom između 30 i 35˚C, a idealna temperatura prostorije u kojoj borave bi trebala biti 15 – 20 ˚C. Proizvodni proces kunića vezan je za trajanje svjetlosnog dana, najveća proizvodnja je tokom proljeća, a najmanja tokom jeseni. Jedni od najvažnijih objekata u proizvodnji su kavezi. Tako razlikujemo flat deck kaveze za rasplodne kuniće (na 1m²-15 do 16 tovljenika), kalifornija (na 1m²- 17 do 18 tovljenika) i baterija-kavez (na 1m²-20 do 23 tovljenika) za tov i remont.
Zrelost kunića zavisi o pasmini. Srednje teška pasmina ženke zrela je s 4,5 do 5 mjeseci starosti, dok su mužjaci zreli s 5 do 6 mjeseci starosti. Ženka kunića nema regulisan estrusni ciklus kao krava, ovca ili krmača. Ženka prihvaća mužjaka samo u estrusu. Na svakih 20 ženki ide jedan mužjak. Ženke ostaju bređe najviše tokom proljeća, dok postotak opada prema jeseni i tokom zime, zbog smanjene dnevne svjetlosti. Za kuniće je karakteristična pojava lažne trudnoće. Graviditet traje 29 do 31 dan.
Pri držanju kunića u malim skupinama hranimo ih voluminoznom hranom (svježa lucerka, djetelina, suha lucerka suha djetelina i trave) uz dodatak zobi, ječma, pšenice, kukuruza, mekinja, uljane sačme i rezanca šećerne repe. U koncentratima za hranidbu kunića nalazimo dehidrirano lucerkino brašno, suncokretovu sačmu, krmno brašno, kalcijev karbonat, natrijev hlodir, vitamine i minerale.
Meso je najvažniji proizvod kunića. Osnovna svojstva mesa kunića su visok postotak bjelančevina, vitamina B kompleksa i minerala. Meso ima veliku hranjivu vrijednost, lahko je probavljivo i ima malo masti. Sastav i kvalitet mesa ovise o pasmini, dobi, spolu, načinu držanja i načinu hranidbe. Tovni kunići za 1 kg prirasta utroše 3,25 do 4,5 kg hrane. Klanjem i obradom kunića mlađih od 12 sedmica dobivamo trupla težine od 0,80 do 1,80 kg, za što je potreban kunić žive vage od 1,3 do 2,7 kg. Rentabilnost kunićarske proizvodnje zavisi o produktivnosti rasplodnih kunića, proizvodnosti mladih kunića i prodaje i plasmanu proizvoda. Pasmine za meso i krzno su krupnog okvira, mirnog temperamenta i dostižu masu i do 10 kg. U ove pasmine ubrajamo belgijskog orijaša i francuskog ovnolikog kunića. Također, pasmine za meso su karakteristične za proizvodnju kvalitetnog mesa. Najčešći su kalifornijski i novozelandski kunić kao i hibridi dobiveni križanjem tih dviju pasmina
Ovu proizvodnju dijelimo na dobivanje krzna koje sadrži dlaku (krzno) i kožicu koja ne sadrži dlaku. Krzno je zapravo kožica s dlakom svih vrsta kunića, osim angora kunića. Kvalitetno krzno je čvrsto, grubo i svilenasto. Površine od 5 do 25 dm2. Najkvalitetnija su krzna bijelih pasmina kunića. Skidanje krzna vrši se odmah nakon iskrvarenja i na dva načina : guljenjem i svlačenjem. Pasmine za krzno i meso odlikuju se lijepom bojom i kvalitetnim krznom (činčila kunić, francuski srebrnasti kunić, njemački srebrnasti crni kunić, bečki plavi kunić, rex pasmine, havana kunić).
Za proizvodnju vune koristi se angora pasmina kunića. Dobiva se vuna od 5 do 8 cm dužine. Dobiva se čupanjem, češljanjem ili šišanjem. Vuna angora pasmine je nježna i lagana, izvanredno održava toplinu, nema masnog znoja, deset je puta toplija od ovčje vune pa se lahko mješa s ostalom vunom. S obzirom na boju imamo tipove crne, sive ili riđe boje kao i tipove s dvostrukom bojom. U proizvodnji uglavnom susrećemo angora kuniće s bijelom bojom pa su one i na tržištu najtraženije. Od jednog angora kunića godišnje se dobije 300 do 600 g vune, a od 1 kg vune dobije se 2,5 m tkanine. Kod kunića postoje tri vrste dlake i to osjate dlake, osjato-vunaste dlake i vunaste dlake. Krzno je kvalitetnije ako ima više vunastih, a manje osjatih dlaka.
Najčešće bakterijske bolesti su: pastereloza gdje kunići imaju upalu očne i nosne sluznice i genitalne infekcije popraćene gnojnim iscjetkom, tularemija, klostridijske enterotoksemije popraćene vodenastim ili krvavim proljevom gdje je mortalitet visok, spirohetoza, stafilokokoza (brza uginuća), salmoneloza, listerioza, tuberkuloza, zarazna hunjavica i tyzzerova bolest kojoj su najviše podložni mladi kunići.
Virusne bolesti koje se javljaju su miksomatoza gdje se pojavljuju miksomatozni čvorovi u blizini očiju, usta, nosa, uški i genitalija, temperatura iznosi 41˚C tako da je smrtnost do 99%; fibromatoza je tumorozna bolest vezivnog tkiva; boginje koje su popraćene visokom tjelesnom temperaturom, gubitkom apetita, proljevom i na kraju se javljaju mrlje na koži i papule promjera 1cm, smrtnost može biti i do 46%; hemoragična virusna bolest ili bolest „X“ zbog koje su bili zaustavljeni gotovo svi prometi kunića kada se pojavila. Preventiva je vakcinisanje dva puta godišnje.
