Jedan od prijedloga kako da se stanovnici sela osjećaju komfornije u svojim mjestima je da osvijetle dvorišta. Ako se već odlučite za to, potrebno je rasvjetu uraditi po pravilima.
Kada bi bar svako drugo seosko dvorište bilo osvjetljeno, atmosfera bi mogla da liči baš kao da ste u centru nekog grada. Možda čak i ljepše. Prolazak kroz dvorište sa svijetlima daleko je prijatniji od onog koje je u potpunom mraku.
Dobra vijest je da za osvetljenje nije potrebno mnogo novca ni truda, a efekti su više od očekivanog. I estetski i praktični. Ukoliko se odlučite za osvjetljenje, nije na odmet ispoštovati nekoliko pravila prilikom postavljanja svjetiljki.
Dvorišne staze su dijelovi vrta koji se najčešće koriste te je logično da ih osvijetlimo. Pored staza može da se stavi takozvano "podno" osvjetljenje, gde su svjetiljke ispod nivoa zemlje, ali sa zaštitinim staklom u ravni sa zemljom. Ova varijanta je nešto skuplja za izradu, a njene prednosti su što su svjetiljke diskretne i skoro nevidljive. Noću dobijate diskretno svetlo i ne opterećujete dizajn vrta dodatnim elementima.
Druga opcija je da postavite klasične svjetiljke pored staze. Ranije je bio običaj da ove svjetiljke ne budu više od pola metra do 70 centimetara, međutim danas je uslovno rečeno dozvoljeno da one budu visoke, baš kao što je urađeno i klasično ulično osvjetljenje. Slično osvjetljenje se može postaviti i na parkinzima, ukoliko ih imate. A njih najčešće imaju vlasnici hladnjača ili prerađivačkih pogona.
Takođe, pergole ili podijume za sjedenje u dvorištu možete da osvijetlite. Ukoliko se nalaze u centralnom dijelu dvorišta, to će biti dovoljno svjetla. Osim ako vrtovi nisu veliki po površini.
Svjetiljke ispred kuće u selu su korisne, ali na kapiji ili ogradi su još korisnije. Danas se prave zaista najrazličitije ograde, od kamena, drveta, betona ili kovanog gvožđa. Po pravilu je ovo veoma skupa investicija za jedno seosko dvorište. Prava je šteta ne uložiti još malo, i osvijetlili, ne samo umjetnički rad, već i stvoriti efekat kakav bi svako priželjkivao. Na neki način ovako ćete odati i počast majstorskim rukama, jer će njihovo djelo i noću doći do punog izražaja.
Svijetlo na kapijama ili ogradama stavlja se na stubove. I to pri vrhu. Poželjno je da bude "oboreno" da ne bi smetalo prolaznicima, jer se postavlja uglavnom u visini očiju. Međutim, svjetiljke mogu da se smjeste u "niše" odnosno udubljenja ukoliko ih imate na ogradi. I ovdje, ako finansije dozvoljavaju, može da se postavi podno osvjetljenje.
Prijedlog za osvjetljenje dvorišta
U unutrašnjosti dvorišta reflektorima mogu da se osvijetle krošnje drveća. Ali preporuka je da, ako imate više stabala, da odaberete samo jedno, kako ne biste preterali sa svjetlima. Kod žbunova ili čak živih ograda najbolje je svjetiljke sakriti u grane i lišće. Ovakav način osvjetljenja zaista dobro izgleda. Pogotovu ako imate živu ogradu duž cijelog dvorišta. Razmak između svjetiljki može da bude u rasponu od dva do pet metara.
Da osvjetljenje dvorišta ne bi bila preskupa investicija, možete za početak da upotrebite i solarne svjetiljke, koje će biti dobre za početak. Ili one profesionalne za koje je ipak potrebno malo više novca. Kada su u pitanju ograde i kapije, o tome već treba napraviti plan kada se one zidaju ili postavljaju. Naime, unaprijed treba ostaviti mjesta za svjetiljke i isplanirati kuda i kako sprovesti električne instalacije.
Za dvorišno osvjetljenje koriste se posebni vodootporni kablovi i priključci. Za njihovo postavljanje najbolje je angažovati električara, kako ne biste rizikovali sa strujom. Oni će vam, u zavisnosti od želja, rasporeda i vrsta svjetiljki i načina na koji želite da ih postavite, preporučiti kako bi kablove trebalo ukopati u zemlju. Najčešće je to dubina od pola metra i postavljanje kablova u zaštitne kanale. Jer, osim što dvorište treba da bude osvjetljeno, više od toga je potrebno da bude bezbedno.
Foto: Magdalena Nenković
Tagovi
Autorica
