Svetislav Milanović (73) iz sela Lovci u Srbiji danas isplete tri ili četiri korpe dnevno, a kao mlad je mogao mnogo više. Ovi proizvodi su se najbolje prodavali 80-ih godina na Jadranu.
Selo Lovci kod Jagodine u Srbiji poznato je po korparskom ili pletarskom zanatu. Ovde je nekada bilo mnogo majstora, ali je zanat u izumiranju tako da ih danas ima četiri ili pet, uglavnom starijih. Jedan od njih je Svetislav Milanović (73) koji se korparskim zanatom bavi od malena i, kako kaže, do sada je napravio oko 100.000 komada.
Ljubav prema pravljenju predmeta od pruća nasledio je od oca i djede koji su se time bavili. Njegov otac je 1952. godine dobio majstorsko pismo o položenom ispitu za korparski zanat.
"Od kako sam se rodio ja sam bio okružen korpama i prućem. Još kao mali sam se igrao dok su otac i djeda pleli. Porastao sam među korpama. Prvo sam sjekao drvca od kojih se plete korpa, pa mi je onda otac pokazao kako se to radi, kako se pruće prebacuje, kako se izrađuje dno", sjeća se Milanović.
Najpre je pleo manje korpe i one koje nisu toliko zahtevne.
"Prvu korpu sam samostalno napravio prije polaska u školu. Kada sam ovim ovladao, otac mi je davao zadatak da ispletem tri kotarice, pa tek onda da idem da igram fudbal. Ja ispletem, pa odem na igralište, a on mi posle poveća na četiri."
Danas naš sagovornik plete uglavnom korpe, balone i razne suvenire. Iako ova veština nije toliko teška kada se savlada, treba dosta vremena da se pripremi pruće za pletenje.
"Postoje dve vrste vrbe - amerikanka, to je američko pruće, i naša žuta vrba zlatica. To su specijalne vrbe koje se potapaju u vodu kako bi mogle da se savijaju. Malo teže se dolazi do vrbe jer je ima sve manje. Nabavljam je u Banatu, Požarevcu, Petrovcu, u mestima kod Dunava", kaže ovaj majstor.
U svojoj osmoj deceniji, jedan je od najstarijih i najpoznatijih korpara u Pomoravskom okrugu.
"Ne postoji korpa koju ja ne znam da ispletem, niti ona za koju ja nemam kalup ili šablon. Za jedan dan, kad sam bio mlađi, pleo sam i po pet ili šest. Danas ispletem tri, eventualno četiri jer me bole ruke."
Ponosan je, kako kaže, na balon od 50-60 litara koji je ispleo jednom čoveku iz Švajcarske za kafić, a trenutno plete još dva tako velika balona za kupce iz okoline Svilajnca koji imaju veliki vinski podrum.
Ovaj zanat bio je u ekspanziji 70-ih i 80-ih godina prošlog veka kada je svoje proizvode prodavao po celoj tadašnjoj Jugoslaviji.
"U Šibeniku sam, 80-ih godina, imao svoj štand gdje sam prodavao korpe tokom cijele ljetnje sezone. Uglavnom su kupovali stranci. Na Jadranu je sezona trajala od polovine maja do polovine septembra. Kamionom sam vozio proizvode u Hrvatsku, a prodaja je toliko dobro išla da sam po tri kamiona svojih proizvoda tokom sezone prodavao", kaže Milanović.
Danas mu kupci često dolaze na kućni prag da kupe neki proizvod od pruća, ali uglavnom on prodaje po vašarima jer, kako kaže, voli vašare i sabore. Ne može baš mnogo da se zaradi ali on je zadovoljan koliko god da proda. Pravi korpe u desetak veličina, a koštaju od 13,30 do 41,53 KM u zavisnosti od veličine.
Pletenje ga i sada, u ovim godinama, ispunjava zadovoljstvom i opušta ga. I ima utisak da ga i danas djeda i otac posmatraju dok to radi. Ipak, ovo majstorstvo mu nije bilo glavni izvor prihoda. Penziju je zaradio u Fabrici kablova. A poljoprivredom se i danas bavi.
"Obrađujem oko 4,5 hektara zemlje. Uzgajam kukuruz i lucerku. Sve prodajem jer stoku od prije dvije godine više ne čuvam pošto se ne isplati. Seljak nikada nije mogao da zaradi. Zato smo svi morali neku školu da završimo, da radimo u fabrici i još dodatno da se bavimo nekim zanatom, kao ja korparskim", kaže.
Majstor iz sela Lovci navodi da se mladi ne interesuju za ovaj zanat iako on ima volje da ga nekome prenese.
Tagovi
Autorica
