Andreja Čoh: Uzgoj paradajza na balkonu nema smisla, predlažem nešto bolje

Svi ljubitelji urbanog vrtlarstva u Zagrebu i okolici koji su prije zagrebačkog potresa planirali vrtove na balkonima, terasama i unutar okućnica, poznavali su Andreju Čoh ili su barem čuli priče o njezinom komadiću rajskog vrta na krovu terase u Šenoinoj.

Kako je potres bitno narušio statiku zgrade, nova obnova zahtijevala je uklanjanje vrta što je Andreju i njezinog partnera potaknulo da potraže novi vrtlarski raj u selu Crni Lug u Gorskom kotaru.

Time nije završila njena karijera edukatorice iz područja urbanog vrtlarstva nego se proširila i na mikropovrće, a posljednje dvije godine uzgaja svoje voće, povrće i začinsko bilje i u zahtjevnom krškom tlu.

"Uz mikropovrće imam i vrt s malim plastenikom i želja mi je da pokrenem proizvodnju i kupim još zemljišta te osiguram povrće za sebe, svoju porodicu, širu porodicu i ljude u selu“, priča Andreja poznatija po profilu Andreja Zelena s kojom smo razgovarali nakon radionice uzgoja hrane na balkonu.

Vrt prilagoditi potrebama osobe

Radionica je, naravno, potrajala duže od planiranoga, jer rado dijeli svoje znanje. Jednom kad krene pričati o svim prednostima vlastitog uzgoja hrane i kako to svako može, nema zaustavljanja.

"Moj pristup vrtlarenju je da se vrt prilagodi potrebama osobe, ako je riječ o starijoj ili fizički slaboj osobi koja ne može nositi 45 litara zemlje na četvrti sprat sugeriram joj da uzme one kocke s kokosovim vlaknima i malo izmiješa, idealno sa svojim kompostom ako ga ima ili s nekom drugom manjom količinom zemlje. Isto tako, gledam gdje se vrt nalazi, kako ga je najbolje navodnjavati. Sve je u cilju da uz što manje utrošene energije vrtlar dobije prinose“, objašnjava svoju vrtlarsku filozofiju.

Ono što uvijek pokušava izbjeći na radionicama balkonskog uzgoja je razgovor o paradajzu, jer koliko god svi bili zaluđeni njima, one nisu idealno povrće za balkone tvrdi Andreja. Previše narastu, zahtijevaju dosta gnojiva i najčešće je berba u vrijeme kad su ljudi na godišnjem odmoru.

"Nebrojeno puta sam čula kako su na kraju kompije brale njihov paradajz. To nema smisla, bolje je planirati vrt tako da do početka ljeta imaš berbu i onda opet nakon ljeta nešto posiješ ili posadiš“, ističe spominjući da ljudi često na balkonima ne uvedu sistem navodnjavanja, a onda ili ne stignu zaliti ili odu na put ili im nije lako stalno puniti spremnike vodom.

I voćke stanu na balkon

Za balkonske vrtove predlaže sadnju lukovica, salata, začinskog bilja, rotkvica i eventualno patuljastog cherry paradajza radi djece. Spominje kako su voćke nešto od čega ne bi trebalo bježati na balkonima, jer kako kaže: "Voćke se mogu orezivati, a ima ih i patuljastih. Francuzi recimo koriste toplinu zida i oblikuju ih u kordonu. Ja sam na terasi imala krušku, jabuku, vinogradarka je obilno davala plodove, a sve sam ih orezivala i bez nekog prevelikog znanja. Tako se mogu uzgajati i trešnje, šljive, masline, a pogotovo manji grmovi poput borovnica“.

Kako je zagrebački asfalt zamijenila brdovitim gorskokotarskim krajem, njena sezona vrtlarenja započinje kasnije nego u nekim drugim dijelovima susjedne Hrvatske, ali to ju je potaklo na kreativno vrtlarenje unutar četiri zida.

"Uzela sam jednostavnu stalažu, kupila svjetla za rast biljaka i stvorila vrt unutar kuće. Uzgajam tako rotkvice, salate, ali i mikropovrće. Jedna posudica mikropovrća košta u dućanu od 3 do 4 eura, mene ne košta niti euro zajedno sa sjemenjem, zemljom, zalijevanjem, a imam po dvije, tri berbe", priča pokazujući fotografije svojeg mikro graška, korijandera, piskavice, amaranta. "Posiješ i za par dana imaš salatu", jednostavno će ova ljubiteljica svega zelenog.

Izazov uzgoja u Gorskom kotaru

Mikropovrće ju je, kaže, spasilo, jer je njen vrt trenutno još prekriven snijegom. No, ima Gorski kotar, sa svojim nižim temperaturama i manje sunčanih sati, i prednosti.

"Zato mi imamo vode koliko želimo i nama berba traje duže. Sve što voli hladnije odlično mi uspijeva, luk mi je predivan, sve lisnato je super, odlični su bili i krompir, grah, mahune i tikve. Jagode ja mogu ponuditi kad im drugdje prođe sezona“, spominje te dodaje kako i malča ima u izobilju. Nedostatak je što je to krško područje pa tlu treba dosta hranjivih tvari jer se brzo ispiru. Živi u selu koje je nekad imalo hiljadu krava, pa je izazov naći i stajsko gnojivo.

Kroz smijeh će: "Partner mi kaže, htjela si poseban vrt, lako ga je imati tamo gdje je sve u redu, trebaš se dokazati gdje su obilne kiše i stalno dolaze srne, miševi i voluharice." Nekako vjerujemo da, nekome ko je usred gradskog centra na krovu stvorio vrtnu oazu, neće biti problem razviti jednu sličnu priču u miru i tišini Crnog Luga. Srnama, miševima i voluharicama unatoč.