Zašto se javlja smolotočenje voćnih stabala?

Svi smo primjetili prizor da stabla voćnih vrsta, posebno kajsije i šljive, stvaraju smolu koja kaplje sa njih ili se u vidu stvrdnutih oblika zadržala na stablu. Vremenom ova stabla gube na svojoj vitalnost.

Smolotočenje se najčešće javlja na koštičavim voćnim vrstama (šljiva, kajsija, višnja, breskva), dudu, orahu, brezi, vinovoj lozi, javoru.

Ne radi se o zaraznom oboljenju. Do pojave smolotočenja dolazi poslije nepovoljne zime ili može biti posljedica nekog oboljenja npr. monilioze, kovrdžanja, šupljikavosti lista. Njačešće se javlja na stablima koja su posađena na parcelama sa veoma kiselim i vlažnim tlom ili nakon pretjeranog đubrenja tokom perioda sa povećanom vlagom.

Dolazi do iscrpljivanja voćke

Ova pojava koju nazivamo smolotočina na prvi pogled djeluje bezopasno, ali vremenom dovodi do smanjene rodnosti i do propadanja stabla. Javlja se kroz niz godina i dovodi do iscrpljivanja voćke. Smola koja kaplje iz stabla, grana, je ljepljiva, gumasta, žute ili smeđe boje (zavisi od voćne vrste i sorte). Smolotočenje je rezultat oštećenja biljnog tkiva, stresa kojem je voćka izložena i odgovora voćke na taj stres.

Iz rana kaplje ljepljiva smola koja kasnije postaje čvrsta, u formi kuglice koja se zadržava na površini biljnog tkiva.

Smola potiče iz kambijuma. To je sloj čijom aktivnošću debljaju korijen i stablo. Njegovim oštećenjem dolazi do stvaranja gumaste mase koja kroz nastale rane izlazi na površinu i kaplje.

Glavni uzročnik smolotočenja su niske temperature, posebno djelovanje mraza, izmrzavanje, ožegotine od Sunca, oštećenja nastala djelovanjem štetočina i prouzrokovača biljnih bolesti, mehanička oštećenja (od leda), preintenzivnog orezivanja, nepovoljnog zemljišta, obilnog i nepravilnog đubrenja.

Mjere borbe protiv pojave smolotočenja

Mjere borbe protiv ove pojave su uglavnom preventivnog karaktera: osiguranje normalnog rasta i razvoja voćke, pravovremeno zalijevanje, obratiti pažnju na đubrenje azotnim đubrivima, pravovremeno i usklađeno orezivanje, provođenje mjera zaštite od štetočina i prouzrokovača biljnih bolesti. Pravovremenim krečenjem stabla, u jesen, spriječiti pucanje kore stabla i nepravilnog zagrijavanja stabla u proljeće. Nastale rane sanirati voćarskim voskom ili drugim sredstvom namjenjenim za tu svrhu. Rane je potrebno očistiti do zdravog tkiva i dezinfikovati.

Očišćenje rane mogu se zamotati gazom natopljenom u slab rastvor sirćeta.

Ponekad kod voćnih stabala dolazi do ponovljene vegetacije, kada su jeseni tople i sa dovoljno vlage. Ova pojava iscrpljuje stabla koja ulaze u zimu sa neodrvenjelim grančicama. Ovakva stabla su osjetljivija na niske temperature i sklona izmrzavanju, što je podloga za pojavu smolotočenja.

Preopterećenost rodom je još jedan od uzroka pojave smolotočenja. Zbog toga je neophodno prorjeđivanje plodova. Ova mjera se pokazala od izuzetne važnosti kod breskve.

Tokom cijele godine se vrše mjere prevencije. Tokom kasnog ljeta i jeseni voćku treba pripremiti za zimu. Proljeće je period kada se uklanjaju oštećenje grane i saniraju rane na stablu koje su rezultat oštećenja od mraza. Stabla se mogu tretirati preparatima na bazi bakra, željeza.

Voćne vrste i sorte su različito podložne pojavi smolotočenja, odnosno imaju različitu otpornost na niske temperature i biljne bolesti koje mogu inicirati pojavu rana i smole.

Smolotočenje je poželjna osobina za neke vrste. Tako je ova pojava cijenjena kod javora i breze. Od javorovog soka dobija se javorov sirup. Sok od breze je od davnina poznat kao odlično ljekovito sredstvo, a prikuplja se u rano proljeće kada krenu da kolaju sokovi u stablu.

Foto: Andrea Izzotti/bigstockphoto.com