Boris Stanivuk proizvodi organsku malinu sorte Polana. Ne koristi hemijska sredstva već malinu njeguje i prihranjuje domaćim cijeđenim tečnim đubrivima na bazi ljusaka od jaja, koprive, maslačka, algi i kišnice.
Boris Stanivuk iz Maglića u susjednoj Srbiji (op.a.) ovih dana bere maline koje su rasle i dozrele bez kapi hemije. Ručno održava zasad, kopa i plijevi jer smatra da su ljudski rad i dodir ruke neprocjenjivi za biljku, a maline prihranjuje samo prirodnim sredstvima koja jednostavno uzima iz svog okruženja, a koja mu donose odličan i kvalitetan rod. Maline zalijeva bunarskom vodom koja prolazi kroz dva filtera kako bi se odstranile sve nečistoće.
"Zasad maline na sedam ari posadio sam prije tri godine, to je bašta u kojoj smo nekada sadili povrće. Deda i baba su me mnogo toga naučili, a prije svega da se okrenem prirodi. Prije tri godine nabavio sam kvalitetne sadnice maline sorte Polana, obzirom da je veoma popularna u našem kraju i započeo proizvodnju. Pratio sam svaku etapu u razvoju i trudio se da sadnice budu zdrave", kaže Stanivuk i dodaje da je cijela porodica uključena u posao tako da su ponekad 24 časa u malinjaku, jer posla ima i oko navodnjavanja, prihrane, a najviše sad oko branja, pakovanja, prerade.
Naš sagovornik kaže da je prije sadnje parcelu dobro pripremio, zemljište je nađubrio sa 12 tona stajskog đubriva, a njegove maline nikada nisu tretirane hemijskim sredstvima, u zaštiti koristi isključivo plavi kamen, a prihranjuje posebnim, potpuno prirodnim sredstvom.
"Skupljam ljuske od jaja i nakon što se dvije sedmice suše na suncu, meljem ih i ubacujem u kišnicu. U drugo bure potapam koprivu i maslačak, te nakon nekoliko dana cijedim obje tečnosti i miješam ih. Obzirom da imam i dva veća akvarijuma u kojima su ribice okružene crnim, crvenim i zelenim algama, vodu takođe filtriram i koristim kao i alge koje posebno potapam u vodu i dodajem prilikom prihrane, koju obavljam kroz sistem za navodnjavanje kap po kap."
Kako ovaj voćar kaže, plod je slađi, tvrđi i kvalitetniji nakon ovakvog načina prihrane, a daje više roda za oko 10 do 15 odsto.
"Okrenuo sam se prirodi jer u njoj se uvijek mogu naći rješenja za brojne probleme. Šta nudi priroda to i uzimam", kaže Stanivuk.
Njegova porodica i on izlaze u susret svojim kupcima te pripremaju i svježe cijeđeni sok, sirup, pekmez, slatko, domaći liker, a za one koji ne vole sjemenke u pekmezu ili soku, maline pasiraju.
"Imamo pune ruke posla, evo za danas je naručeno 48 kilograma maline, 14 kg pekmeza i 22 litara soka, ali tu je i moja supruga i roditelji koji uvijek pomažu kad ko ima vremena."
Osim malina, Stanivuk ima i mladi zasad koji broji 44 stabla različitih sorti šljive, najviše čačanske lepotice, a u voćnjaku je našao mjesta i za čokote vinove loze, kao i aroniju i borovnicu, a planira da zasadi i kajsiju.
"Kupio sam zemljište pored ovog malinjaka tako da ću uskoro imati 18 ari, a zasadiću još maline i kupinu sorte Loh Nes. Bio sam zaposlen u turizmu, ali mi se ovaj posao više dopada, sada s pravom mogu da kažem da mi je veliko zadovoljstvo da radim na svom posjedu, u čistoj prirodi i uvijek sam sa porodicom, a ni finansijski rezultati ne izostaju", kaže na kraju razgovora Boris Stanivuk.
Tagovi
Autorica