Širi se opasan štetnik koštičavog voća: Žilogriz uključuje ove simptome

Do kraja 20. stoljeća žilogriz je smatran tipičnim mediteranskim štetnikom, no zbog klimatskih promjena sve se češće pojavljuje sjevernije, u srednjoj Evropi. Riječ je o štetniku koštičavog voća koji, zbog polifagnosti, napada i druge vrste drveća i grmlja iz porodice Rosaceae.

"Odrasli oblici štete čine u aprilu i maju na nadzemnim dijelovima biljke (kora mladih izbojaka, pupovi i lisne peteljke), dok larve oštećuju korijen i korijenov vrat. Najveću štetu uzrokuju larve jer jače zaraze mogu dovesti do sušenja cijelog stabla. Suzbijanje je složeno i provodi se kombinacijom mehaničkih, agrotehničkih i hemijskih mjera, pri čemu hemijske metode same nisu dovoljno učinkovite. Sve veću perspektivu imaju biološke metode, posebno primjena entomopatogenih nematoda, gljivica i bakterija", ističe dr. sc. Tihomir Validžić iz Uprave za stručnu podršku razvoja poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede.

Selektivno krčenje cijelih nasada

Žilogriz pripada redu kornjaša (Coleoptera) i porodici krasnika (Buprestidae). Riječ je o vrlo destruktivnom štetniku koštičavog voća, posebno marelice (Prunus armeniaca), breskve (Prunus persica), šljive (Prunus domestica) i trešnje (Prunus avium).

Zbog šteta koje posljednjih godina uzrokuje u Srbiji i Bugarskoj, posebno u nasadima višnje i marelice, u nekim slučajevima bilo je potrebno i selektivno krčenje cijelih nasada.

Rasprostranjen je na Mediteranu, srednjoj Evropi i Bliskom istoku, a posljednjih 30-ak godina njegova se populacija povećava. Kao glavni uzrok navodi se globalni porast temperature i sve češći sušni periodi. Budući da je termofilna vrsta, više temperature povećavaju njenu aktivnost, preživljavanje i razmnožavanje, skraćuju razvoj larvi, ubrzavaju pojavu odraslih oblika u proljeće te mogu dovesti do prelaska s dvogodišnjeg na jednogodišnji razvojni ciklus.

"U Hrvatskoj je kao štetna vrsta opisan još 1950-ih, kada je bio prisutan u južnoj Dalmaciji i Hercegovini te smatran ograničavajućim faktorom u uzgoju koštićavih voćaka i sadnog materijala. Krajem 1970-ih u južnoj Španiji izazvao je katastrofalne štete u nasadima koštičavog voća, posebno marelice, što je dovelo do masovnog krčenja nasada", naglašava Validžić.

Štetnost žilogriza

Štete na koštičavom voću uzrokuju odrasli stadiji i larve. Odrasli se hrane pupovima, lisnim peteljkama i korom mladih izbojaka, pri čemu su na starijim, produktivnim stablima štete slabo uočljive i ne utječu značajno na rodnost. Ipak, u rasadnicima i mladim nasadima mogu biti vrlo ozbiljne, jer oštećuju pupove i jednogodišnje izbojke te otežavaju formiranje uzgojnog oblika.

"Kod jačeg napada mogu potpuno uništiti pupove na sadnicama, što je posljednjih godina zabilježeno u nasadima šljive u istočnoj Hrvatskoj, uz širenje srodnog Bakrenastog krasnika (Perotis lugubris F.). U pojedinim nasadima u Baranji oba štetnika istodobno se pojavljuju na istom stablu i uzrokuju slične štete. Zbog polifagnosti, štete su 2026. zabilježene i na jabuci te divljoj ruži, posebno u razdoblju nakon prezimljavanja tokom intenzivne ishrane“, pojašnjava Validžić.

Larve su znatno opasnije jer pri jačoj zarazi mogu dovesti do sušenja cijelog stabla. Razvijaju se u ksilemu i kambiju korijena i korijenovog vrata, remeteći snabdijevanje vodom i hranjivima. Zaražena stabla mogu propasti u nekoliko godina, ovisno o stepenu zaraze i kondiciji stabla. Jedna larva može uništiti jednogodišnju sadnicu, dok 3-5 larvi može dovesti do propadanja srednje razvijenog stabla u 1-2 godine. U jako zaraženim nasadima može se naći i više od 30 larvi po stablu. Posljednjih godina bilježe se i štete na ukrasnim vrstama, poput lovor višnje.

"Početni simptomi na stablima uključuju žućenje listova nalik klorozi, ali uz izraženo gubljenje turgora. Daljnjim razvojem dolazi do sušenja mladih izbojaka od vrha prema bazi grana, a na korijenovom vratu i deblu mogu se pojaviti rane s obilnim smolotokom“, dodaje.

Morfološko-biološke osobine

Odrasli stadij žilogriza je robustan kornjaš dužine 15-30 mm, pri čemu su ženke u pravilu veće i teže od mužjaka. Manje jedinke (15–20 mm) češće se mogu uočiti u drugoj polovini ljeta, iako to nije pravilo. Vrsta prolazi potpunu preobrazbu (jaje, larva, kukuljica, imago). Tijelo imaga je mat crno, s karakterističnim crno-bijelim šarama na dorzalnoj strani. Glava je uvučena u prsište, s jakim čeljustima, a ticala su kratka i pilasta.

"Pronotum je širok, prekriven sivkasto-bijelom prevlakom s crnim kvržicama i pjegama, koja kod starijih jedinki može djelomično nestati. Pokrilje je tvrdo i hrapavo s bijelim točkicama, dok stražnja krila služe za kratke letove. Jaja su ovalna, dužine 1,5-5,0 mm i širine oko 1,0 mm, ovisno o uvjetima razvoja. Svježe položena su mliječno bijela, a s vremenom prelaze u žućkasto-crvenkastu boju. Nalaze se u pukotinama kore korijenovog vrata ili u tlu, gdje su teško uočljiva“, napominje Validžić.

Larva je apodna, blijedožuta, s najširim dijelom u prednjem dijelu prsnog segmenta (često pogrešno tumačenim kao glava). Tijelo je segmentirano i sužava se prema kraju, a na prvom prsnom segmentu nalazi se karakteristično V-udubljenje. Prolazi kroz oko devet stadija presvlačenja i većinu života provodi ispod kore korijena i korijenovog vrata, gdje stvara vijugave hodnike ispunjene grizotinama. Larve koje kasno u jesen završe razvoj prezimljuju i nastavljaju ga u proljeće.

Kukuljica se razvija u komorici u zoni korijenovog vrata, nakon stadija predkukuljice. Stadij kukuljenja traje 3-5 sedmica, ovisno o temperaturi, a kukuljica je morfološki slična odraslom insektu.

Metode zaštite

Učinkovite mjere zaštite od žilogriza su složene i usmjerene su uglavnom na preventivu. Značajniji rezultati u suzbijanju ovoga opasnog štetnika mogu se postići samo kombinacijom mehaničkih, agrotehničkih i hemijskih mjera.

"U manjim i izoliranim nasadima na okućnicama učinkovita je mjera ručno sakupljanje imaga. Odrasli insekti lako se uočavaju na granama, posebno u ranoj vegetaciji zbog male lisne mase, dok se sredinom ljeta najčešće nalaze na osunčanoj strani debla, što olakšava njihovo prikupljanje. U proljeće se mogu uspješno skupljati i trešnjom krošnje kod manjih stabala, jer su nakon prezimljavanja slabije pokretljivi. Nakon protresanja padaju na tlo i kratko se prave mrtvi, što dodatno olakšava sakupljanje", priča Validžić.

Vrlo važna mjera je uklanjanje i spaljivanje zaraženih stabala, uz obavezno vađenje cijelog korijenskog sistema. U praksi se pokazalo da izostavljanje vađenja korijenja pri krčenju nasada ostavlja žarišta zaraze koja mogu opstati i 2-3 godine.

U novije vrijeme u manjim nasadima koriste se i fizičke barijere poput crnih PVC folija ili žičanih/PVC mrežica s otvorima oko 2 mm. One se postavljaju kružno oko debla u promjeru oko 50 cm i prekrivaju zemljom, a njihova je svrha spriječiti ženke da polože jaja u blizini stabla.

Agrotehničke mjere

Češća međuredna obrada tla te obrada u redu tokom razdoblja polaganja jaja pridonosi smanjenju populacije žilogriza jer se tom mjerom uništavaju odložena jaja.

"Navodnjavanje u nasadima također može imati značajan učinak na smanjenje štetnika, budući da vlažni uvjeti u tlu nisu povoljni za razvoj jaja i larvi. U takvom tlu jaja propadaju, a stabla su manje pod stresom te otpornija na napad. Povećana vitalnost stabala potiče jače lučenje smole, što može dovesti do bržeg zatvaranja rana i gušenja mladih larvi. Dodatno, u vlažnom tlu nema pukotina koje bi olakšale ženki odlaganje jaja na plitko korijenje“, pojašnjava Validžić.

Najvažnija preventivna mjera je izbor odgovarajuće voćne podloge. Istraživanja i praksa pokazuju da su osjetljivije podloge poput džanarike/zerdalije (Prunus myrabolana) i sjemenjaka vinogradarske breskve, dok se gorki bajam pokazuje otpornijim. Također, prema literaturi, bijeljenje stabala krečom u proljeće i jesen može imati repelentni učinak na imaga žilogriza.

Hemijske mjere

Hemijske mjere su uglavnom slabo učinkovite za suzbijanje larvi u korijenu, posebno u starijim nasadima, te su opravdane ponajprije u mladim nasadima i rasadnicima. Primjenjuju se kao tretman tla sistemičnim insekticidima radi sprječavanja ubušivanja larvi te folijarno za suzbijanje imaga tokom proljetne ishrane. Monitoring vrsta iz porodice krasnika otežan je zbog nepouzdanih klopki.

"Suzbijanje imaga provodi se u april i maj folijarnim tretiranjem krošnje, kako bi insekti tokom ishrane unijeli insekticid. U literaturi se navode različite djelatne tvari, no dio njih (npr. azinfos-metil, imidakloprid, metiokarb) zabranjen je u EU", pojašnjava

Zalijevanje otopinama insekticida oko stabala radi kurativnog suzbijanja već ubušenih larvi pokazalo se neučinkovitim i ekonomskim neopravdanim.

Biološke mjere

Istraživanja bioloških agenasa za suzbijanje žilogriza potaknuta su složenošću hemijskog suzbijanja, negativnim utjecajem pesticida na okoliš te potrebom za održivim pristupima integriranoj zaštiti bilja. Prema dostupnim literaturnim izvorima, za sada nisu poznati značajni prirodni neprijatelji (predatori i parazitoidi) koji bi imali važniji utjecaj na populaciju.

"Međutim, entomopatogene nematode, gljive i bakterije pokazuju potencijal, iako je većina ovih bioloških agenasa još uvijek u fazi istraživanja te njihova učinkovitost u poljskim uvjetima nije u potpunosti potvrđena. Od dostupnih bioloških pripravaka na tržištu se nalazi "Capsnaem“, na bazi nematode Steinernema carpocapsae. Prema preliminarnim podacima i navodima proizvođača, može postići visoku učinkovitost protiv ličinki (preko 90%) uz višekratnu primjenu prema uputama. Primjena je moguća zalijevanjem, prskanjem ili putem sustava za navodnjavanje“, zaključuje Validžić.