Mušmula od 36 godina daje i do 50 kg ploda, a u njenoj krošnji igraju se djeca

Mušmula je izuzetno cijenjeno i rijetko voće kojim se malo koje seosko domaćinstvo može pohvaliti. Karakteristično je po neobično lijepim, bijelim i krupnim cvjetovima koji cvjetaju u kasno proljeće.

To je voćka koja posljednja zri u voćnjacima, otporna je na hladnoću i zimu, a svojom ljepotom krošnje dominira među ostalim drvećem.

Jednu takvu mušmulu, odmah kraj puta, okruženu jesenjim cvijećem, u svom dvorištu, gaji sedamdesetšestogodišnja penzionerka Bogdanka Mirković u naselju Okolišta u Višegradu.

Predivnom krošnjom kao zlatnom krunom i obilatim rodom, privlači pažnju prolaznika.

Sa jednog stabla i do 50 kilograma ploda

"Svake godine rađa bez obzira na vremenske uslove. Godišnje uberemo oko 50 kilograma ovog hranljivog ploda. Mi samo jedemo mušmulu, iako se od nje može praviti džem, pa čak i rakija“, priča domaćica Bogdanka sakupljajući plodove u zdjelicu.

Ova skromna žena kaže da je sentimentalno vezana za ovo stablo jer ga je posadio njen pokojni suprug prije 36 godina, a  ona ga održava i redovno okopava u proljeće.

"Ljudi često dolaze da naberu mušmula jer su čuli da  je dobra za liječenje šećerne bolesti i skidanja holesterola, a ima i onih koji dolaze da bi sa stabla skinuli mladice i okalemili ih u svojoj bašti “, dodaje Mirkovićeva.

U krošnji stabla igraju se djeca

Bogdankino dvoje unuka, Emilija i Jovan se svakodnevno igraju sa drugovima oko ovog  stabla pentrajući se i prebacujući sa grane na granu.

"Moji unuci ne vole da jedu plodove mušmule. Kažu da im nema lijep ukus, pa se zato opredjeljuju za prskano voće iz prodavnice“, kroz smijeh ističe Bogdanka.

Njena starija unuka Emilija kaže da je probala mušmulu i da joj je baka više puta pričala o djedu koji je mnogo volio jesti ovo manje poznato voće.

"Moj pokojni djed Jovo je posadio ovo drvo i znam koliko ono znači mojoj baki. Moj tata, kada je bio mali, često se igrao na ovom stablu, kao i mi sada“, ispričala Emilija.

Liječi mnoge bolesti

Voćka mušmula potiče iz jugozapadne Azije, a u Evropu su je prvi donjeli Rimljani, pa se tako preselila i u naše krajeve.

Za nju je karakteristična uzrečica koja se danas često može čuti "Hoćeš li možda mušmula", a odnosi se na djecu koja izvoljevaju kada je jelo u pitanju ili kada neće uopšte da jedu.

Pored ploda mušmule ljekovite su i njene košpice kao i list i cvijet za pripremanje čajeva.

Plodovi mušmule poboljšavaju vid, jačaju jetru i bubrege, suzbijaju bol u leđima i koljenima, poboljšavaju krvnu sliku, liječi vrtoglavicu, dijareju, infekciju usne duplje i koristi se kao sredstvo u liječenju impontencije.