Ljekovita ribizla - zahtijeva malo, a zdravlju daje puno

Ribizla je stara voćna vrsta koja od davnina nalazi mjesto u našim okućnicama. Izuzetne je nutritivne vrijednosti, ali joj se ne pridaje veći značaj. Njeno mjesto nekad iz pomodarsatva, a nekad iz znatiželje proizvesti nešto novo i drugačije neuobičajeno za naše podneblje, zauzimaju aronija, brusnica i druge voćne vrste.

Ribizla se ubraja u bobičavo voće i pripada porodici Ribes. Kod nas su prisutne crvena (Ribes rubrum) i crna ribizla (Ribes nigrum). Raste u centralnoj i sjevernoj Evropi i sjevernoj Aziji. Crvena ribizla je žbun koji može dostići visinu i do 2 m. Životni vijek žbuna je oko 20 godina koliko može trajati i plodonošenje. Plod je grozdast, a bobice mogu biti crvene, crne ili bijele. Plod cvene ribizle je nakiseo, a crne je slađeg ukusa.

Temperatura

U pogledu temperature uspjeva i gaji se u području sa umjeronom klimom. Nije osjetljiva na niske temperature, cvjetovi mogu podnijeti temperaturu i od - 5^o C.

Što se tiče vode, zahtijeva i više joj odgovaraju humidna područja sa oko 800 mm padavina godišnje.

Zemljište

Crvena ribizla uspjeva na zemljištu slabo kisele reakcije ph 5,5 do 6,5 kao i sve vrste njoj slične. Pogoduju joj duboka zemljišta sa humusom većim od 3% i hladna i vlažna zemljišta na 600 do 1000 m nadmorske visine. Kao što vrijedi za sve voćne vrste, prije sadnje se pristupa dubljem oranju. Prema nekim preporukama je da se prije sadnje doda 500 kg/ha NPK 7: 20:30 i 10 t stajskog đubriva što opet zavisi od prethodno uzete analize zemljišta.

Životni vijek žbuna je oko 20 godina koliko može trajati i plodonošenje.

Razmnožava se vegetativno reznicama uzetih sa najboljih žbunova. Najčešće u jesen sade se jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice dužine oko 20 cm, tako da viri samo dva pupoljka nad zemljom. Sadi se kao živa ograda na razmaku 3x1 ili 3x 1,5 zavisno od bujnosti sorte, a ako je žbun pregust vrši se prorjeđivanje. Sve grane starije od 3 godine se postepeno odstranjuju i na taj način se vrši neprekidno prorjeđivanje.

Održavanje zasada

Ribizla nije voćna vrsta sa velikim i posebnim zahtjevima. Sve agro-tehničke mjere su identične kao i kod osatlih sličnih vrsta. Što se tiče đubrenja u jesen se dodaje NPK 7:20:30 ili 8:16:24 ili neke druge formulacije sa izraženim postotkom P i K, u toku vegetacije se najčešće prihranjuje KAN-om i folijarnim gnojivima. Količina đubriva zavisi od same biljke u kakvom se stanju nalazi i od zemljišta.

Plodovi crvene ribizle sazrijevaju u junu ili julu i kad je 90% ploda, odnosno bobica zrelo, pristupa se berbi u gajbe i dalje transportuje.

Nutritivna vrijednost

U pogledu hranjive vrijednosti crna ribizla je bogatija vitaminima i mineralima od crvene i bijele. Znatno je bogata je vitaminom C, vitaminom A, pantotenskom kiselinom, mineralima Ca, Cu, Fe ( 19,5%), Mg, Mn, P, K, Zn. Koriste se bobice u svježem stanju za stonu upotrebu ili, najčešći slučaj je pravljenje vitaminskog soka od crne ribizle.

Ljekovita svojstva

Ribizla ima takođe i ljekovito svojstvo: štiiti krve sudove, sprečava i liječi dijareju (proliv), utiče na dugovječnost, pomaže kod malokrvnosti i iscrpljenosti, koristi se u borbi protiv reume, samtra se prirodnim laksativom (pospješuje rad crijeva), pomaže u liječenju raznih infekcija, bubrežnih tegoba.

Ribizla se smatra ljekovitim voćem, a napitak i čaj od ribizle jako je uspješan pri liječenju prehlade i nazeba, zbog obilatosti vitaminom C.

Foto: Pixabay/Shappo_Denis