Patogen je prvo opisan u Finskoj u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Danas je proširen u cijelom svijetu na zasadima koštičavog voća, a naročito tamo gdje ima obilje vlage. Redovno se javlja na području Balkana.
Bolest kozičavost listova izaziva gljiva pod nazivom Blumeriella jaapii iz roda Blumeriella. U Bosni i Hercegovini stvara velike ekonomske štete na stablima trešnje i višnje, a naročito u Hercegovini gdje se trešnja uzgaja na površinama i od 500 do 1.000 dunuma. Kako je našu državu zadesila velika količina padavina ovo proljeće, na stablima duž države možemo naći znakove kozičavosti ili pjegavosti lišća kod trešnje i višnje.
Patogen je prvo opisan u Finskoj u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Danas je proširen u cijelom svijetu na zasadima koštičavog voća, a naročito tamo gdje ima obilje vlade. Redovno se javlja na području Balkana.
Nakon napada ove gljive javlja se prijevremeno i masovno opadanje lišća, slabljenje voćaka i sušenje. To se odražava negativno na sazrijevanje plodova i nastanak rodnih pupoljaka za sljedeću godinu. Zbog prijevremenog opadanja lišća u rasadničkoj proizvodnji sadnog materijala višnje i trešnje može doći do izmrzavanja sadnica.
Na licu listova javljaju se sitne ljubičaste pjege krajem petog i početkom šestog mjeseca. Kasnije, centralni dio pjega nekrotira. Na naličju ove pjege su inače mrke boje. Ponekad nekrotirano tkivo u okviru pjega ispada, pa se bolest naziva i "rešetavost". Kod jačih zaraza oboljelo lišće se suši, opada, voćke rano ogolijevaju. Lisne peteljke, plodovi i pupoljci su rjeđe zaraženi.
U jesen opadanjem lišća počinje saprofitska faza u ciklusu razvoja ovog patogena. Traje do proljeća, i tada dolazi do izbacivanja askospora i oslobađanja konidija. Patogen prezimljava u formi apototecija i acervula u opalom lišću. Askospore i konidije ostvaruju primarne infekcije. Sazrijevanje askospora dešava se u vrijeme pojave prvog lišća pri kišnom vremenu i traje do sedam sedmica od procvjetavanja. Oslobođene askospore čine infekciju kroz stome, a micelija se razvija u ćelijama mezofila. Na opalom lišću nastaju konidije, šire se kišnim kapima i vjetrom. Ako ima dovoljno vlage, konidije na lišću za nekoliko sati čine primarne infekcije kroz stomine otvore. Starije lišće je otpornije prema patogenu u odnosu na mlađe. Poslije primarnih infekcija i pojave simptoma u okviru pjega nastaju acervule, na kojima se formiraju ljetne konidije. Tokom vegetacije ostvaruju više sekundarnih infekcija. One nisu značajne za obavljanje infekcije jer tokom zime propadaju.
Prije svega, jako su bitne preventivne mjere koje smo trebali još u jesen obaviti, a to je sakupljanje i uništavanje opalog lišća i njegovo duboko zaoravanje. Od hemijskih mjera primjenjuje se zimsko prskanje opalog lišća fungicidima na bazi bakra, ali i bordovskom čorbom.
U fazi nabubrenog pupa najbolje je koristiti sredstva na bazi bakra tipa Cuprablau Z, Nordox ili neke bakarne oksihloride. U fazi bijelog pupa treba obaviti prskanje sredstvima na bazi dodina. U fazi formiranja ploda koristimo fungicide kao što je Delan. Nakon berbe potrebno je još jednom odraditi ovaj fungicid.
Svakako, postoje i vrste i sorte trešnje i višnje otporne na ovog patogena pa o tome treba voditi računa pri podizanju zasada budući da je bolest jako agresivna i napravi inače velike ekonomske štete kako u tekućoj vegetaciji i konačnom kvantitavnom ishodu berbe tako i gledano na duži vremenski period iskorištavanja stabala i zasada.
Tagovi
Autor