Kovrdžavost breskve prisutna u svakom dvorištu: Suzbija se isključivo preventivno

Gotovo da nema zdravog stabla breskve i nektarine na okućnici. Naši stari vole da u dvorištu imaju skoro sve vrste voća, svega po malo, ali sa breskvom i nektarinom gube bitku, osim ako imaju neku staru autohtonu sortu. Teško ju je sačuvati od bolesti tako da se mnogi odlučuju na potpuno uklanjanje stabla jer sa tako smežuranim listovima, niti je dekorativna, niti daje zdrave plodove.

Kovdžavost lista breskve, Taphrina deformans, je najčešće i najopasnije gljivično oboljenje breskve i nektarine. Uzročnik je gljiva Taphrina deformans koja prezimljava na kori stabla, grančicama ili ljuskicama pupova. Zaraza je moguća samo na mladom, nediferenciranom tkivu uz dovoljno vlage.

Suzbija se isključivo preventivno

Optimalna temperatura za ostvarivanje zaraze je od 15 do 21°C, a za razvoj kovrdžavosti breskve oko 20°C. Prema tome, kritično razdoblje za primarnu infekciju breskve je od početka bubrenja pupova do pojave zelenog lisnog vrška, a za ostvarivanje infekcije je (uz prisustvo uzročnika bolesti) potrebna i kiša. Važno je pomenuti da nema sekundarnog širenja bolesti u voćnjaku.

Toplo i kišovito vrijeme u periodu pupanja breskve idealni su uslovi za ostvarivanje zaraze. Izaziva deformaciju lista, opadanje plodova i slabljenje stabla. Suzbijanje se vrši isključivo preventivno prije nego se prvi simptomi pojave, tačnije u vrijeme mirovanja biljke.

Kada se u toku vegetacije simptomi pojave izlječenje zaraženih listova nije moguće.

Osnovni simptomi:

• Listovi se deformišu, postaju zadebljali, mjehurasti i kovrdžavi,
• Listovi mijenjaju bolju prvo u svijetlo zelenu, zatim žućkastu i na kraju u crvenu,
• Krajem proljeća zaraženi listovi se suše i opadaju, a mlade grančice se često deformišu.
• Nešto rjeđe dolazi i do deformacije ploda u vidu mjehurastih ispupčenja.

Zaštita i suzbijanje

Borba protiv ove bolesti zahtijeva planiranje i sprovodi se kroz nekoliko faza. Prva je zimsko i rano proljetno tretiranje koje se obavlja fungicidima na bazi bakra u fazi mirovanja (u fazi bubrenja pupoljaka, cilj je suzbiti spore prije nego zaraze mlado tkivo). Ako su najavljene obilnije padavine, tretman obavezno obaviti prije kiše.

Drugo tretiranje se obavlja pred cvjetanje, organskim pripravcima - 1 l mlijeka i 1 kašika sode bikarbone rastvoriti u 10 l vode.

Treći tretman je nakon berbe, odnosno jesensko "plavo prskanje". Prilikom opadanja lišća u jesen stablo se opet tretira preparatima na bazi bakra kako bi se smanjio infektivni potencijal gljivica za narednu godinu.

Obično se pokušava nešto rješavati kad je bolest već prisutna, ali tad je kasno.

Šta ako je bolest već zahvatila stablo?

Ako su simptomi na listovima već primjetni tretman fungicidima neće pomoći. Kako bi pomogli stablu da se oporavi potrebno je:

• ukloniti zaražene listove ručno i spaliti kako bi se spriječilo širenje spora,
• biljku dodatno prihraniti kako bi se podstaklo novo listanje,
• prorjeđivanje plodova je obavezno, jer je biljka pod stresom i potrebno joj je rasterećenje, kako bi se regenerisala i dala bar nešto kvalitetnih plodova.