Ukoliko se ne osuše i pravilno ne čuvaju, plodovi lješnjaka mogu se uplijesniviti, užegnuti, izgubiti boju i kvalitet. Time im je i ekonomska vrijednost daleko manja.
Kako objašnjava diplomirani inženjer poljoprivrede - Suzana Jerkić, sušenje plodova lješnjaka je mjera koju bi trebalo obavezno primijeniti, zato što se u protivnom može pojaviti plijesan, a plodovi mogu propasti. Još tokom berbe, jedan dio plodova opast će zajedno sa omotačem, koji sadrži znatno više vode, pa ga zato treba ukloniti. Plodovi, koji su obrani zajedno sa omotačem, a ne možemo ih ručno skinuti odmah, najprije se trebaju sušiti od šest do osam dana na suncu uz često miješanje. Nakon takvog sušenja, 80% plodova bit će odvojeno od omotača, dok se ostali plodovi još malo moraju dosušiti.
Ukoliko kod nekih plodova omotač ipak ostane, takvi plodovi se stavljaju u skladišni prostor u sloju od oko 30 centimetara i tu ostanu 10-12 dana. Za to vrijeme oni se neprekidno miješaju, da bi se sušenje ubrzalo, a samim tim i odvojio omotač. Sve to treba shvatiti kao problem, pa stoga berbu treba obaviti kada su plodovi u punoj fazi zrelosti.
Plodovi lješnjaka se poslije čišćenja suše na suncu još dva do tri dana ili u specijalnoj sušari sve dok njihova vlaga ne dostigne 8%-10%. Smatra se da je temperatura od 32°C-34°C optimalna i dovoljna za sušenje. Dobro osušeni plodovi mogu se čuvati dvije do tri godine. Međutim, Suzana Jerkić savjetuje da je bolje da se ne čuvaju duže od godinu dana, zato što gube na težini i boji, a ponekad zbog visokog sadržaja vlage mogu i užegnuti.
Čuvanje je neophodno ukoliko proizvođač, nakon sušenja, ne može odmah prodati plodove lješnjaka. U tom slučaju lješnjak se mora skladištiti u prostorijama koje trebaju biti suhe i osvjetljene. U vlažnim prostorijama plodovi lješnjaka brzo propadaju, trunu. Oni zbog toga gube na težini i kvalitetu. U odgovarajućem skladišnom prostoru plodovi lješnjaka trebaju biti u tankim slojevima razvučeni i da se povremeno miješaju, da ne bi poprimili neprijatan miris. Stručnjaci preporučuju da se s vremena na vrijeme, u skladišnom prostoru pali sumpor radi uništavanja pojedinih gljivica, a također da se čuva i negašeni kreč, koji smanjuje vlažnost u prostoriji. Pod skladišnog prostora treba biti izbetoniran i prethodno izoliran od vlage. Preko betona treba postaviti suhe daske. Zidovi trebaju biti izmalterisani i sa vanjske i sa unutrašnje strane. Prostorija treba imati električni ventilator, koji će odstranjivati višak vlage.
Radi uspješnog čuvanja treba ugraditi i električne kalorifere. Broj i veličina kalorifera zavise od veličine prostorije, odnosno od količine lješnjaka koji se čuva. Kaloriferi trebaju imati termostat i služiti za održavanje temperature zagrijavanja skladišta na 30°C. Termostat se postavlja na visini od jednog metra od poda. Da bi manipulacija i kretanje radnika u skladištu bili lakši, prostor treba pregraditi u boksove. Jedan boks treba imati 6 m2, a prostor između njih biti širok metar, kako bi služio za kretanje radnika i izvođenje svih neophodnih poslova.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor