Japanska malina, nepoznata je malina u našim područjima. Uzgaja se samo ponegdje, najviše na okućnicama. Ipak, od ove maline može biti i neke koristi, jer su plodovi zdravi, nije teška za uzgoj i dobro podnosi napad bolesti i štetočina
Generalno gledajući, naši ljudi vole da eksperimentišu i sade nove voćne vrste koje bi mogle da donesu, prije svega, ekonomsku korist. Japanska malina (lat. Rubus phoenicolasius), ne spade u to, za sada, ali, može da se iskoristi, prije svega u zdravstvene svrhe.
Ova malina raste u obliku grma koji može da dostigne visinu i do dva metra. Stabljike su kovrdžave, prekrivene bodljama, a plodovi, tj. nastaju iz manjih crvenkastih cvjetova, okruženi dlačicama. I bobice su sitnije u odnosu na ostale maline, ali, odlično podnose transport i ne dolazi lako do curenja plodova. Prvo su žućkaste, a pred berbu, u drugoj polovini jula, sjajno crvene boje.
Mogu da se jedu u svježem stanju, plod je veličine do jednog centimetra, ukus je blago kiselkast, a od njih se prave vina, prelivi za kolače, čak i vino. Pomaže u borbi protiv prehlade, upala, a može da se koristi i u kozmetičke svrhe jer osvježava kožu zahvaljujući brojnim vitaminima. Lišće je tamno-zelene boje. Prinos je mnogo manji u poređenju sa komercijalnim sortama. Samooplodna je.
Što se tiče zemljišta, kao i komercijalne sorte, najbolje uspijeva na zemljištima blago kisele reakcije. Sadi se na dubini od 30 do 40 centimetara. Tolika bi trebalo da bude i širina rupe. Prilikom sadnje koristiti stajnjak, zgorjeli, kao i NPK đubrivo. Korijen mora da bude u ravni sa zemljom. Voli prozračna i sunčana mjesta, dobro podnosi sušu, ali je navodnjavanje neophodno. Voli malčiranje, brzo nadvlada korove, ali, do tada ne bi trebalo da rastu u njenoj blizini. Ne bi trebalo da se sadi, iako je poprilično otporna na bolesti i štetočine, na mjestima gdje su prethodno sađeni krompir, paradajz i jagode.
Reže se od druge godine tako što se skraćuju grane, pri vrhu, kako bi se podstaklo bočno grananje, odnosno, širenje grma. Prorodi od druge ili treće godine, a bočne grane starije od tri ili više godina, uklanjaju se do osnove, jednogodišnje i dvogodišnje se prikraćuju, a višak uklanja. Redovno đubrenje, pola u jesen, pola u proljeće, dovoljno je za snabdjevanje osnovnim elementima.
Ono što je najveća prednost japanske maline to je izuzetna otpornost na niske temperature. Može da izdrži i -30 stepeni. Napada je ljubičasta pjegavost, naročito ako grm nije dobro orezan ili ako je proljeće veoma kišno. Pomaže bakar, rano u proljeće i odmah poslije berbe. Od štetočina, najviše je napadaju grinje i lisne uši.
Tagovi
Autor